Make love, not war. Condoms are cheaper then guns.

Šetnja mračnim perivojem, nakon šuljanja hogwartskim hodnicima, bila je prava relaksacija s obzirom da nam je vjetar rashlađivao uzavrele obraze dok smo, držeći se za ruke, obilazili Crno jezero. Način na koji me Dorien gledao nije se poklapao ni s jednim pogledom koji sam tokom života primila ili vidjela na svoje oči.
"Nadrapat ćemo ako nas tko ulovi", zijevnuo je Dorien.
"Ma neće!" nasmijala sam se. "Ipak si ti perfekt!"
"Još jedan razlog više zašto se ne bi smjeli lutati sami noću", ležerno je odvratio Dorien, stavivši naše isprepletene ruke u svoj džep kako bi ih ugrijao.
"Možda me sjećanje vara, ali ti si predložio ovu šetnju", nasmijala sam se odgurnuvši nogom kamenčić u jezero.
Dorien se kratko osmjehne. "Jesam i nije mi žao. Samo te upozoravam na moguće posljedice."
"Spremna sam ih snositi...ali samo u slučaju da nas ulove", odgovorila sam i podigla pogled. Opet se kratko nasmješio.
Zastali smo. Mjesec se lijeskao na površini vode stvarajući tako iluziju neba na površini jezera. Na par trenutaka smo se samo gledali, a već sljedeće minute izmjenjivali nježnosti. Dok mi je Dorien usnama istraživao područje vrata, a ja mu razbarušivala kosu, nisam ni primjetila koliko je već vremena prošlo...

*****

"Jebote Alexis, znaš li ti kako je kasno?!" zauralala je Roxy tek što sam nogom zakoračila u spavaonicu.
"Rox, smiri se i daj ženi da diše!" zijevnula je Maggie kojoj se sva jučerašnja šminka razmazala po cijelom licu. "Osim toga, nije kasno nego je rano. Sunce je tek izašlo!"
"Upravo tako!" nastavila se Roxy pijeniti. "Gdje si dosad?"
Nacerila sam se. "Smiri se mama. Nisam znala da imam određeno vrijeme izlaska."
Evan, koja je ležala potrbuške na Maggienom krevetu, s cigaretom na usnama se zacerekala. "Bila si s Dorienom, jel?"
Namrštila sam se. "Zašto si ti uvijek tako jebeno pronicljiva glede toga?"
"Znači bila si s njim", Evan nije uspjela suspregnuti pobjedonosan osmjeh. "Nadam se da ste radili radnje koje nisu dopuštene mlađima od osamnaest."
Maggie je zinula. "Puknuli ste se?!"
Okrenula sam očima. "Daj se sjeti s kim pričaš. Nisam ja Evan."
"Hvala Bogu na tome", promrmljala je Evan otpuhnuvši oblak dima. Potom je ugasila cigaretu i ustala s kreveta. "Detalje ćeš mi ispričati sutra. Sad idem do Bradina da mu..."
"Molim te, nemoj dovršiti ovu rečenicu!" viknula sam prekrivši uši rukama.
Evan se zločesto nasmijala i uz hladnokrvan zamah rukom izašla iz spavaonice. Ja sam se okrenula prema kupaonici, ali su mi Maggie i Roxy ispriječile put.
"Ne ideš nigdje dok mi ne ispričaš što je bilo!" procijedila je Maggie kroz zube s luđačkim izrazom lica.
Uzdahnula sam i zamahnula slapom crne kose. "Mogu li se najprije osvježiti?"
Roxy odmahne glavom. "Jeste se zbarili?"
Uzdahnula sam, ali i potvrdno kimnula glavom. Kao ni Maggie i Roxy, nisam mogla suspregnuti osmjeh.
"Kako je bilo?" zaigrano upita Maggie, znatiželjno podižući obrve.
"Nježno", odgovorila sam nakon kratkog promišljanja.
Maggie je djelovala razočarano. "Ja sam mislila da je Dorien tigar kad je u pitanju barenje, a kad ono...mačić."
Roxy se pukla smijati. "Nisu svi ko Draco, Mags", rekla je kroz smijeh, otirući suze rukavom.
"Ah znam!" Maggie se ponosno iscerila.
"Da nešto razjasnimo!" rekla je Roxy, slijedeći me u kupaonicu. "Pošto ste se zbarili, dal to znači da ste sad skupa?"
Slegnula sam ramenima. "Ne mora značiti ništa, a može značiti sve."
Roxy me gledala zbunjeno. "A jel znači išta?!"
Nasmijala sam se i opet slegnula ramenima. "Ne znam."
"Izluđuješ me!" Roxy je zavrtila s glavom. "A što je s Brendonom?"
"On ima curu, Rox", okrenula sam očima.
"Nema, prekinuli su!" doviknula je Maggie iz spavaonice.
"Molim!?" viknula sam šokirano. Četka za kosu mi je ispala iz ruke. Roxy ju je podigla s poda.
"Naravno da nisi znala kad te nije bilo cijelu večer", Maggie je okrenula očima. Stajala je na vratima kupaonice. "Uglavnom, ostavio ju je nakon što ga je prevarila."
Zinula sam. "S kim?"
"S Willom Tyson", zgrozila se Roxy.
Pukla sam se smijati. "Prevarila ga je s drugom curom?!"
Maggie namrgođeno kimne s glavom. "Izgledalo je poput nekog t.A.T.u. pornića."
"Ono što se isprva činilo kao zajedničko droljasto plesanje s međusobnim šlatanjem poslije se pretvorilo u barenje nasred ravenclawske društvene prostorije", objasnila je Roxy uz zločesti osmjeh. "Svi smo mislili da su se cure malo napile pa da su pod utjecajem alkohola, ali iz svađe Brendona i Jane kojoj smo prisustovali, uspjeli smo shvatiti kako one njega već duže vrijeme muljaju."
"Jadan Brendon", promrmljala sam.
"Trebala si vidjeti Doru kako je umirala od smijeha kad je sve to gledala", zahihotala se Roxy. "Suze su joj tekle do smijeha. Čak nije više mogla svirati pa su privremeno stali sa svirkom dok se ona ne smiri."
Namrgođeno sam zavrtila s glavom. "Čut će me ona sutra..."

*****

Hodao je prema meni, pogleda uprtog u pod. Vjerojatno me ne bi ni primjetio da se nismo okrznuli ramenima; slučajno. Isprva je djelovao nekako zbunjeno, pomalo i ljutito, kao da se spremao reći mi da bi trebala paziti kuda hodam. Tek kad je shvatio s kim se našao licem u lice, nasmješio se.
"Alexis, kako si?"
Nasmješila sam se. "Sjajno, da budem iskrena."
"Nisi s dečkom?" upitao je predacivši ruksak na jedno rame.
Stavila sam pramen kose koji mi je smetao iz uha. "Dorien mi nije dečko...mislim."
Brendon se osmjehnuo. "Dugo nismo razgovarali."
"Znam", uzdahnula sam. "Imaš vremena za šetnju?"
"S tobom? Uvijek", namignuo mi je. Usporenim koracima je krenuo dalje niz hodnik. Slijedila sam ga.
"Čula sam što se dogodilo", promrsila sam ugrizavši se za usnicu. "I s obzirom na okolnosti, mislim da mogu biti iskrena."
"Ako mi kaniš govoriti kako..." počeo je on smračeno, ali sam ga prekinula.
"Samo sam ti htjela reći kako mi Jane nikad nije bila simpatična", rekla sam slegnuvši ramenima.
Zatreptao je nakratko, a onda se i nasmješio. Obgrlio me rukom oko ramena i poljubio u vrh glave. "Šta bi ja bez tebe?"
"Umirao od dosade", nasmijala sam se, a on skupa sa mnom.

*****

Dorien i ja smo bili jedina živa bića u spavaonici. On je ležao potrbuške na mom krevetu, a ja sam se izvalila glave položene na njegova leđa. Bilo mi je malo neudobno, s obzirom da mi je potporanj za glavu bila njegova kralježnica, ali trpjela sam.
"Reci mi nešto", prozborio je Dorein. "Gdje smo mi sada?"
"U spavaonici", zbunjeno sam odgovorila.
Čak i njega, koji se uvijek držao staloženo i ležerno, to je nasmijalo. "Nisam na to mislio."
"Oh", tupo sam izjavila. "Mislio si...gdje smo mi sada s našim odnosom?"
"Da, može se to i tako reći", promuklo je rekao.
Slegnula sam ramenima. "Zar moramo biti negdje?"
"I ne baš", odgovorio je i okrenuo se na leđa.
Potom me privukao k sebi i poljubio. A onda sam još par trenutaka ostala ležati na njemu.

*****

Ušla sam u dvoranu posve zbrkanih misli. Dvije osobe su mi šetale po glavi cijeli dan, a od obje osobe sam danas dobila poljubac. I u tom trenutku sam upravo te dvije osobe ugledala kako sjede za slytherinskim stolom. Na moj dolazak obje osobe su uprle pogled u mene. I obje osobe su mi se nasmješile. No samo jedna mi je mahnula. I samo jedna me pozvala da dođem sjesti pored nje. I upravo ta osoba je bila ona zbog koje sam odlučila zauvijek otpisati onu drugu. Jer samo za tu osobu sam osjećala prave osjećaje...

Djevojka koja mi je uzvraćala pogled iz ogledala imala je crnu kosu podignutu u punđu kao i usku haljinu boje crnog vina na tanke bretelice koja joj je dosezala do koljena. Oči su joj danas posebno sjajile, a usne boje trule višnje bile su razvučene u osmjeh. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da sam to zapravo – ja. Iako sam bila sumnjičava kad mi je Simmy posudila haljinu za tulum, s obzirom da su sve njezine haljine uglavnom – droljaste, vidjevši da mi stoji prilično dobro (i pristojno), zadovoljno sam kimnula. Roxy se pobrinula za frizuru, a Maggie mi je posudila cipele. Jedino što je na meni bilo moje bila je srebrna ogrlica oko vrata.
Maggie je izašla iz kupaonice i oslonila se na vrata. „Kako izgledam?”
Odjevena u crnu haljinu koja je isticala njezinu blijedu put i lijepo padala niz ženstvene obline koje je haljina istaknula, Maggie će naprosto zasjeniti sve na tulumu. Duga crna kosa padala joj je preko ramena dok je pokušavala bolje namjestiti gornji dio haljine koji je sličio korzetu. Oko vrata joj je visio zeleni medaljon Slytherinova pečata koji je bio nasljeđe njezina oca.
„Bez riječi sam”, prokomentirala sam njezinu zadivljujuću pojavu.
Maggie se nasmijala. „Tko bi reko da je to moguće!”
Uto je i Roxy izašla iz kupaonice. Za razliku od Maggie i mene, nije bila odjevena u haljinu. Na sebi je imala minicu i crnu majicu s likom SpužveBoba te starke na nogama. Upravo je nanosila maskaru kad sam došetala do nje.
„Alexis!” uzdahnula je. „Skoro sam se ubola maskarom u oči! Pa izgledaš ko...bombončić!”
Maggie se opet nasmijala. „Mislim da je ‘Pralina’ točniji izraz od bombončića.”
„Hvala Rox!” zagrlila sam je. „Ti si, naravno, veličanstvena!”
Namignula mi je i opet počela stavljati maskaru. „Inače, već kasnimo. Dečki već čekaju.”
„Ne kasnimo”, odvratila je Maggie. „Osim toga, rekle smo im da malo pričekaju.”
Tad su se vrata spavaonice otvorila i unutra je provirila Evanina glava. „Mislite vi doći? Samo vas čekamo, a vi kasnite!”
Zatvorila je vrata bez da nam pruži šansu da se opravdamo. Roxy nam je uputila jesam-vam-rekla pogled i odložila maskaru. Pogledala se u ogledalu iz profila i nasmješila se.
„Spremene?” upitala je zamahujući kosom.
„Aham”, promrmljala je Maggie opet poslagujući haljinu. „Kako Draco izgleda? Jesi ga vidjela?”
Roxy je okrenula očima. „Ne brini, odgovarat ćete si.” Potom se okrenula prema meni i nacerila. „A Dorien je stvarno sladak!”
Nasmješila sam se i spustila pogled na svoje posuđene cipele s niskom petom. Tad su se vrata opet otvorila i u spavaonicu je ušla Simmy. „Posudi mi onaj svoj bodež!”
„Zašto?” upitala sam, pružajući ga.
„Jer nigdje ne mogu pronaći svoj”, okrenula je očima i promotrila Maggie.
„Margaret”, Simmy je kimnula glavom.
„Simbellmyne”, Maggie je učinila isto.
Na dijelić sekunde su se gledale, a onda skrenule pogled s istim gnušanjem u očima. Svi su znali da se njih dvije ne podnose uglavnom zato što su obje bile konkurencija jedna drugoj. Bilo se teško odlučiti koja od njih je ljepša ili talentiranija u crnoj magiji.
„Sim, izgledaš fenomenalno!” morala sam pohvaliti njezin izgled.
„Znam”, slegnula je ramenima. Bilo je očito da se naslušala komplimenata za večeras. „Hvala za bodež!”
Mahnuvši mi otišla je iz spavaonice na što je Maggie frknula nosom. „Mrzim ju!”
Nasmijala sam se. „Razumljivo.”
„Kako je ti podnosiš?” upitala je zgroženo.
Slegnula sam ramenima. „Volim ju.”
„Možemo mi krenuti?” upala je Roxy u razgovor.
Maggie i ja smo poskočile. „Da”, odgovorismo u glas.
Slytherinska društvena nije bila prazna. Parovi su zauzeli sve naslonjače, dok su ostali sjedili na podu i dovršavali zadaće. Očito smo mi bili jedini Slytherini koji su išli na taj ravenclawski tulum.
Draco je čekao Maggie opušteno zujeći pogledom po prostoriji. Tek kad ju je ugledao vratio se u stvarnost. Njegova reakcija na njezinu zapanjujuće lijepu pojavu bila je posve očekivana. Zinuo je i izgubio dar govora. Maggie je očito bila zadovoljna.
Zabini je dočekao Roxy sa frajerskim smješkom na licu. Kad je došla do njega, kratko joj je poljubio dlan i dalje ne skidajući oka s nje, a potom je usljedio pravi poljubac. Cijela situacija je djelovala neuobičajeno slatko.
Tek tad sam primjetila da nigdje ne vidim Bradina i Evan. Pogledom sam ih pretražila da bi na ustanovila da su oni jedan od onih parova u naslonjačima.
A tad sam spazila – njega. Dorien. Bio je tako naočit. Odjeven u jednostavne traperice i crnu majicu, opet je odisao onom svojom ležernoću kao i uvijek. Nije mi bilo jasno kako smo se mogli tako dobro slagati, a bili smo toliko različiti. Očito je Evan bila u pravu: suprotnosti se privlače.
„Ej ljepotice”, opušteno me pozdravio uz smješak. Čuvši taj komentar, rascvjetala sam se ko poriluk na mjesečini.
„Zdravo”, odjednom se Roxy stvorila pored nas. „Ja sam Roxy Kent, Alexisina prijateljica. Ti si sigurno Dorien.”
Dorien je, i dalje nasmiješen, gledao čas u mene, a čas u Roxy usput se rukujući s njome.
„Dobrodošao u družinu!” i dalje se Roxy cerekala. „Hoćeš da te upoznam sa svima?”
„Rox, kasnimo!” procjedila sam kroz zube.
„Ah da!” udarila se dlanom po čelu. „Bolje da krenemo! Bilo mi je jako drago Doriene!”
Odskakutala je natrag do Zabinija. Okrenula sam očima.
„Draga cura”, nasmijao se Dorien.
„Mhm”, bilo je sve što sam rekla. „Ovoga...idemo?”
Kimnuo je glavom. Primila sam ga pod ruku dok je on u drugoj držao upaljenu cigaretu. Svi ostali su već otišli, jedino je Simmy ostala jer se najprije morala naći s Maxom.
Ravenclawska društvena je uvijek bila najbolje mjesto za tulum. Iako smo tokom svog školovanja bili u svim društvenima na školi, ova je najbolje pogodovala za masu ljudi koja se želi gibati na dobru glazbu i usput opiti.
Negdje na sredini je bio postavljen mali stage na kojem se bend već pripremao za svirku. Spazila sam Doru kako sjedi za bubnjevima i dosađuje se dok čeka dečke da se konačno poslože. Tek su nakon desetak minuta započeli sa svirkom i to onom žešćom.
„Jesi žedna?” upitao me Dorien dok smo stajali u kutu. Bila sam leđima naslonjena na njegova prsa, a on je ruke obgrlio oko mog struka. Polako smo se njihali pjevušeći pjesmu.
„Može”, nasmijala sam se.
Otišao je do stola s pićima oko kojeg je bila najveća gužva. Vratio se s dvije plastične čaše u rukama. Pružio mi je jednu. „Što je to?”
„Koktel”, slgenuo je ramenima gledajući u tirkizni sadržaj u mojoj čaši.
„Ne pijem alkohol”, rekla sam.
„Pretpostavio sam”, nasmješio se. „Zato sam im rekao nek ti naprave bezalkoholan.”
„Stvarno me dobro čitaš”, namignula sam mu i otpila gutljaj. Bilo je jako fino.
„Ej Alexis!” čula sam iza sebe i automatski se okrenula.
„Bok Brendone!” nasmijala sam se. Bio je lijep kao i uvijek. Jedina smetnja na njemu je bila Jane koju je držao ruku pod ruku. „Alexis, drago mi je.”
„Jane”, zavodnički se nasmijala, zamahnuvši svojom kovrčavom kosom. „Vi se poznate?”
„Alexis je Bradinova sestra”, objasnio joj je Brendon, odmjerujući pogledom Doriena.
„Joj da! Ovo je Dorien”, ponosno sam ga predstavila. Kad su se Brendon i Jane predstavili, kratko im je kimnuo glavom.
„Idemo mi! Lijep provod!” mahnuo nam je Brendon odlazeći s Jane.
„Ne sviđa mi se taj tip”, promrmljao je Dorien.
Pogledala sam ga i pukla se smijati. „Dobrodošao u klub!”
„Vidi ono!” namignuo je Dorien i pokazao prema prostoru koji je bio rezerviran za plesanje. Bend je svirao neku sporu pjesmu, pa su svi plesali sentiše. Među brojnim parovima isticali su se Roxy i Zabini.
„Blaise se drži ko metla”, zahihotala sam se. „Roxy će morati poraditi na njegovim plesnim sposobnostima.”
„Hoćeš i ti plesati?” upitao me potiho, stavljajući glavu na moje rame. I dalje sam leđima bila naslonjena na njega pa su nam se sada obrazi doticali.
„Zapravo, u plesu sam gora i od Zabinija”, morala sam priznati prisjetivši se svojih čestih padanja.
„Pa šta onda? Ja ću voditi”, ležerno je rekao slegnuvši ramenima. Potom je podigao pogled prema bendu. „Samo što je pjesma kriva. Pričekaj ovdje.”
Probio se kroz gužvu koja je sjedila u opijala se, a potom kroz parove koji su se stiskali jedini uz druge plešući. Kad je konačno došao do pozornice šapnuo je nešto nekom tipu koji je kimnuo glavom. Dorien se nasmijao i vratio do mene.
„Što je to bilo?” zbunjeno sam upitala.
„Sad ćeš vidjeti”, tajanstveno je odgovorio i osmjehnuo se.
Sentiš je završio. Čekala sam da počnu s idućom pjesmom. Prve note na gitari dale su mi do znanja o kojoj se pjesmi radi. Oči su mi sretno zasjajile, a licem mi se proširio osmjeh.
„Invincible!” oduševljeno sam rekla. „Od Musea!”
Dorien je kimnuo glavom i poveo me do plesnog podija. U prolazu sam vidjela da mi Dora namiguje.
„Follow through make your dreams come true. Don't give up the fight; you will be all right cause there's no one like you in the universe”, pjevao mi je Dorien u uho svojim promuklim glasom. Trnci su me prošli.
„Do it on your own makes no difference to me. What you leave behind, what you choose to be and whatever they say your soul's unbreakable”, pridružila sam mu se u pjevanju.
Kratko se osmjehnuo. „And during the struggle they will pull us down. Please, please let's use this chance to turn things around and tonight we can truly say together we’re invincible.”
Pjevušili smo riječi pjesme za cijelo vrijeme njezina trajanja. Kad je završila, bend je opet počeo s nekom žešćom pjesmom. Parovi su se odvojili i počeli skakati. Samo smo Dorien i ja još par trenutaka ostali priljubljeni jedno uz drugo. Maknula sam glavu s njegova ramena i nasmješila se.
„Hvala na plesu!”
Nasmijao se. „Sve za tebe!”
Rumena u obrazima, spustila sam pogled. Poveo me do naslonjača koji su bili privučeni uz zidove kako bi se oslobodio prostor. Pronašli smo jedan slobodan. Dorien je predložio da ja sjedem, ali sam odbila.
„Ti sjedni”, rekla sam.
„Gdje ćeš onda ti?” upitao je zbunjeno.
Nasmijala sam se i sjela mu u krilo. „U najbolje sjedalo u Britaniji.”
Nasmijao se i opet počeo pjevušiti pjesmu koju je bend svirao između uvlačenja štetnih sastojaka cigarete u sebe. Ja sam zabacila glavu i stavila je njemu na rame. Lagano me njihao u ritmovima pjesma. Imala sam osjećaj da ću doživjeti preuranjenu nirvanu.
„Alexis?” promuklo je prošaptao.
„Mhm”, bio je moj odgovor.
„Jesi za malu šetnjicu?” predložio je šapnuvši mi u uho.
Nacerila sam se. „Uvijek.”
Ustali smo i kroz gužvu se probili do izlaza iz ravenclawske društvene.

Učionica Povijesti magije bila je jedna od rijetkih gdje smo mogli voditi razgovore bez straha da će nas profesor opomenuti da mu remetimo nastavu. Binns je uvijek bio toliko ufuran u svoje dosadne i monotone govore o ratovima divova da nije ni primjećivao kako smo Roxy, Maggie i ja u zadnjoj klupi vodile povjerljive, ali definitivno cerekave razgovore.
„Daj već jednom reci!” nagovarala ju je Maggie.
„Tako je: ispljuni istinu iz sebe! Bit će ti lakše!” i ja sam joj se pridružila, namignuvši Roxy.
„Ajde dobro”, konačno je popustila. „Ali da se niste usudile smijati!”
„Svečano obećajem da ću se pokušati suzdržati svim silama!” obećala je Maggie i odglumila kao da zaključava usta nevidljivim ključem i baca ga sebi iza leđa.
Ja sam podigla ruku u zrak kao kad ljudi na sudu daju prisegu da će govoriti istinu. „Neću se smijati osim ako me ti ne prisiliš na to!”
Roxy je uzdahnula. „Pa dobro. Znači, našli smo se na trećem katu kod kipa one jednogrbe vještice.”
„Jako romatično...” promrmljala je Maggie.
Roxy je ignorirala njezinu dosjetku i nastavila. „Isprva ni meni nije bilo jasno zašto smo se morali naći baš ondje, ali Blaise je štapićem kucnuo po grbi kipa te vještice i promrmljao nešto. Tad se vještica pomaknula u stranu i stvorila prolaz dovoljno širok da se onuda provuće jedna osoba.”
Maggie je djelovala zapanjeno. „Čovjeće, čak ni ja nisam znala za postojanje tog prolaza! Svaka čast, Zabini!”
Roxy se osmjehnula. „Prolaz nas je odveo ravno do podruma Medičarnice.” Maggie i ja smo zadivljeno uzdahnule. Roxy je nastavila. „Pričekali smo da vlasnici odu spavati, a onda smo, blago rečeno, okrali taj podrum. Ne bi vjerovale kakvih sve slatkiša ima tamo! Neke čak još nisu ni izložili u dućanu! Natrpali smo u džepove koliko god nam je stalo! Bilo je jako zabavno!”
„Jesi sačuvala šta od te krasne baštine i za nas?” lakomo sam upitala, zamišljajući se s kutijom pralina.
„Naravno”, namignula mi je Roxy. „Dat ću ti kad dođemo u spavaonicu.”
„Dobro, pustimo sad Alexis i njezinu ovisnost o slatkome i vratimo se Zabiniju i tebi”, nesrtpljivo je promrmljala Maggie.
„E pa, nakon te uspješno izvedene krađe, kroz dućan smo se išuljali u Hogsmade i pošto smo bili jako žedni od tolikih slastica, otišli smo u Veprovu glavu”, nastavila je Roxy prepričavati. „Nismo otišli Kod tri metle jer bi nas Madame Rosmerta odmah prepoznala. I tako smo završili u onoj straćari od gostionice, ali i to je bolje od čajane Madame Puddifoot. Sjeli smo za stol u kutu i pijuckali plamenviski. Bio je stvarno veliki mrak, nismo se čak ni vidjeli. Ali lijepo smo popričali, iako nas je onaj pipničar mrzovoljno gledao. A tad je došao Dumbledore.”
Maggie se zagrcnula. „Kog vraga je on htio?”
„Vjerojatno isto što i Blaise i ja: utažiti žeđ!” okrenula je Roxy očima. „Isprva nas nije primjetio, ali onda ga je pipničar pitao jesmo li mi njegovi učenici. Ipak izgledamo premlado da bi itko posumnjao da smo već završili školovanje. Naravno, kad je Dumbledore sjeo za naš stol očekivali smo bujicu riječi i izbacivanje iz škole. No on se samo nasmijao i rekao ‘Dobra večer! Moram priznati da ste odabrali zaista lijep dan za odlazak u noćnu šetnju s djevojkom, gospodine Zabini! Mislim da će gospođica Kent biti oduševljena ako je odvete u šetnju mjesečinom’.” Roxy je sjajno oponašala Dumbledoreov glas. „Meni i Zabiniju je bilo strašno neugodno, ali Dumbledore je onda rekao ‘Znate, kad sam ja bio mlad...istina, ima tome dugi niz godina, ali sjećam se da sam bio buntovnik. Ne poput vas, jer ipak ste vi Slytherini, no priznajem da mi noćne šetnje po školi nisu bile strane. Pa ipak, nikad se nisam udostojio odvesti neku djevojku u Hogsmade usred noći. Moram vam odati počast za petlju mladiću.’ Naravno, očekivali smo da je taj govor samo uvod u kaznu koju nam se sprema izreći, ali prije nego je ponovno otišao sjesti za šank i popričati s pipničarom, poželio nam je ugodnu večer i da nam ruže cvjetaju u ljubavi.”
„Ludi starac!” promrmljala je Maggie ogorčeno. Svi su znali da ona ne voli hogwartskog ravnatelja.
„Što je bilo poslije?” upitala sam znatiželjno.
„Ništa”, Roxy je slegnula ramenima. „Popili smo do kraja svoja pića i otišli. Dumbledore nam je na izlazu još rekao ‘Ja vas ne mislim kazniti jer suosjećam s vašom željom da budete nasamo s vašim partnerom, ali ako vas tko od profesora ulovi, ima moje dopuštenje da vas kazni na bilo koji način koji smatra primjerenim. Laku noć!’ Šmugnuli smo kroz Hogsmade natrag u podrum Medičarnice i vratili se u Hogwarts. Bilo je tek pola dvanaest, a nama se nije spavalo. Adrenalin nas je držao budnima pa je Zabini predložio da odemo još malo prošetati. I tako smo završili kod Crnog jezera. Mislili smo, ako nas dosad nisu ulovili, neće nikad.”
„I jel vas tko vidio?” nervozno je Maggie poskakivala na stolici.
„Apsolutno nitko”, ponosno se Roxy nacerila. „I tako smo šetali još jedan sat oko jezera, a onda nam je postalo jako hladno pa smo se odšuljali unutra. Dopratio me do ulaza u spavaonicu i poljubio na rastanku.”
„Awwwwww!” izustile smo sladunjavo Maggie i ja uglas.
„I to je bilo to”, zaključila je Roxy priču. „Joj da! Dogovorili smo se da ćemo ići zajedno sutra na ravenclawski tulum.”
„Ravenclawi imaju tulum?” upitala sam uzbuđeno. „Zašto? Kojim povodom?”
Roxy me gledala kao da nisam uračuljiva. „Možda zato što je sutra Valentinovo, tuko jedna!”
Udarila sam se rukom po čelu. „Ajme stvarno! Posve sam smetnula s uma!”
„Mene više zanima kako je Zabini znao za taj prolaz do Medičarnice”, Maggie se češkala po glavi. Njoj je očito teško padalo što joj je promaknuo jedan od mogućih izlaza iz škole.
„Brendon mu je rekao”, promrmljala je Roxy.
Maggie se umalo opet ugušila. „Ta pederska pička?!”
„Da, Janeini ujak i ujna su vlasnici Medičarnice”, pojasnila je Roxy, igrajući se pramenom kose.
„Sad mi se gadi još više”, ogorčeno se snuždila Maggie.
„Brendon ili Jane?” upitah.
„Oboje”, rekla je Maggie, izgovorivši to kao psovku.
Tad je konačno zvonilo za kraj sata i ujedno kraj školskog dana. Na brzinu bacivši biljažnicu i knjige u torbu, prebacila sam je preko ramena i požurila za Roxy i Maggie. One su raspravljale o tome što će sutra obući.
„Ja sam uspjela nagovoriti Draca da idemo”, rekla je Maggie djelujući samodopadno.
„Pomirili ste se?” nasmješeno sam upitala.
„Aha, jučer navečer”, ponosno je kimnula glavom. „I to dva puta!”
„To Draco!” namignula sam joj.
„A ti ideš?” Roxy nije mogla zatomiti znatiželju.
„A kad nemam s kim...” odgovorila sam, na ulazu u Veliku dvoranu.
„Idete na tulum?” upitala je Evan kad smo sjeli za slytherinski stol. Maggie je već trpala hranu na tanjur. Evan je pak umjesto večere, pušila cigaretu.
„Baš smo o tome razgovarali!” nasmijala se Roxy. Primjetila sam da malo dalje od nas, Zabini koji je sjedio s Bradinom, Dracom i Brendonom, pogledava Roxy ispod oka.
„Moramo pronaći Alexis partnera!” rekla je Maggie, prije nego je otpila sok od bundeve kako bi lakše sažvakala hranu koju je natrpala u usta.
„Zašto ne pitaš Doriena da ide s tobom?” predložila je Roxy kad je spazila da je upravo on ušao u Veliku dvoranu.
„Zato što sam ga tek nedavno upoznala”, odgovorila sam uz okretaj očima.
„Eto ti prilike da ga bolje upoznaš!” nasmijala se Roxy. „Ne možeš ti jedina ne ići na tulum! Svi idemo! Čak je Bradin nagovorio Evan da odu!”
„A da ti odbijaš ići iz nekog drugog razloga?” sumnjičavo sam začula Evanin glas kroz njezin oblak dima.
„Kao na primjer?” upitah.
„Jer znaš da će tamo biti Jane i Brendon. Zajedno”, morala je Evan naglasiti posljednju riječ.
„Boli me briga za njega i nju”, frknula sam nosom. „Nek rade što ih volja!”
„Gle, bolje ti je da si do sutra navečer nađeš pratioca inače ćemo ti mi odvući i to samu”, priprijetila mi je Maggie.
„Lako je tebi reći kad imaš Draca”, promrmljala sam ispod glasa. „Dodaj mi puding.”
Evan mi ga je pružila preko stola. „Nije mi jasno zašto ne pitaš Doriena. I ovako sam ga čula kako razgovara o tebi sa Zabinijem.”
Komadić krumpira zapeo mi je u grlu. „Z-zašto je razgovarao sa Zabinijem?”
„Pa možda zato što sjede skupa na većini predmeta!” okrenula je Evan očima. „Na istoj su godini, znaš.”
„I kad si ih čula da...razgovaraju?” upitala sam pokušavši zatomiti znatiželju u glasu.
„Nisam ih čula, prisluškivala sam”, bez trunkice srama je priznala. „Sjedim iza njih na Čarolijama pa sam se potrudila da napregnem uši.”
„I šta su pričali?” opet sam pokušala zatomiti znatiželju, ali ovog puta bez većeg uspjeha.
Evan se zacerekala. „Reći ću ti kad ga pitaš da ide s tobom na tulum.”
Frknula sam nosom.

*****

Do kasno u noći sam ostala u društvenoj prostoriji. Morala sam dovršiti esej za Snapea tako da sam ostala jedina budna. Oči su me pekle od umora, a vatra u kaminu je djelovala tako umirujuće da me dodatno uspavljivala. Srećom, velika doza kofeina me držala budnom. Nikad nisam voljela kavu, ali sad mi je bila neophodna. Bljutavi okus kave nastojala sam zamjeniti lizalicama koje mi je Roxy dala. Naravno, bile su ukradene iz Medičarnice. Praline su već odavno bile na sigurnom u mom želudcu.
„Što ti radiš budna tako kasno?” začula sam hrapav glas iza sebe.
Okrenula sam se i u naletu prolijala tintu preko cijelog eseja. „Jebemu!”
Dorien se nasmijao. „Pusti, ja ću!” Iako je u jednoj ruci držao novoupaljenu cigaretu, drugom je spretno izvukao štapić te uz promrmljanu čaroliju počeo uvlačiti tintu s mojih pergamenta.
„Oprosti što sam te preplašio”, ispričao se polako i dalje mašući štapićem iznad moje zadaće.
„Nisi ti kriv”, nasmijala sam se nervozno se češući po glavi. „Bila sam toliko navikla na tišinu oko sebe da bi me i najmanji zvuk prepao.”
„Nije ti pametno ostavljati zadaću za zadnji čas”, vrckavo me opomenuo nasmješivši se. „Evo, izvoli!”
Pružio mi je pet svitka pergametna na kojima sam radila čitavu večer. Ni na jednom nije bilo tragova mrlja. „Hvala!” očarano sam se zahvalila.
„Trebaš pomoć?” upitao je udišući štetne dimove cigarete.
„Ne”, odmahnula sam glavom. „Zapravo sam gotova. Još samo da završnim ulomak i mogu na spavanje.”
„Lijepi snovi!” Dorien mi je namignuo.
„Hvala”, rumeno sam izjavila.
Okrenuo se na peti da ode prema spavaonica. Nervozno sam se grizla za usnicu kad sam ga dozvala. „Ej Dorien!” Okrenuo se prema meni otpuhnuvši dim. „Jel imaš kakve planove za...” pogledala sam na ručni sat, „Danas navečer?”
Odmahnuo je glavom. Uzdahnula sam. „Jel želiš ići onda sa mnom na ravenclawski tulum?”
Kutovi usana su mu se neprimjetno podignuli. „Zašto ne?” rekao je ležerno, uzevši još jedan dim cigarete.
S olakšanjem sam se osmjehnula. Kamen mi je pao sa srca, a teret u mojim grudima nestao. „Nađemo se u devet na ulazu u društvenu.”
Kimnuo je glavom i mahnuvši mi izgubio se u tmini hodnika koji je vodio u muške spavaonice. Sretno sam se zavalila u naslonjač i posve razbuđeno dovršila esej. Moja budnost, za promjenu, nije imala nikakve veze s dozom kofeina u mojoj krvi.

„Give me your heart and you soul and I'm breaking out, I'm breaking out; last chance to lose control...” tihim sopranom sam otpjevala, pokušavši se uvjeriti da ne zvučim tako loše kao inače.
„Hysteria”, slegnuo je Dorien ramenima i neuspješno suspregnuo osmjeh koji je odavao da se dobro zabavlja.
„U redu pametnjakoviću, a ovo...” pokušala sam ponovno, uzdahnuvši. „Your own game change me, replace the envying to forget your love.”
„Plug in baby”, opet se Dorien nasmijao. „Ta mi je najdraža.”
Oči su mi zasjajile. „I meni! Ima neku...”
„Energiju?” nadopunio me Dorien, odabravši istu riječ koju bi i ja izrekla.
„Kradeš mi riječ iz usta”, nasmijala sam se, nagnuvši glavu malo u stranu. „Ne mogu vjerovati da sam našla još jednog Museomanijaka. Moja ekipa uglavnom sluša Nirvanu.”
„Bio sam na njihovom koncertu”, nonšalantno spomene Dorien. „U Dublinu prošle godine.“
Razrogačila sam oči. „Daj pričaj kako je bilo!“
Nasmijao se hirovitosti u mom glasu. Nastavili smo hodati niz hodnik. Bila sam usredotočena na Dorienovo prepričavanje Museovog koncerta i povremeno proučavanje njegovih crta lica. Bio je lijep, a gusta kosa mu je uokvirivala lice. Pričao je razgovjetno, služeći se svojim hrapavim glasom. Nisam bila sigurna je li mu glas bio prirodno takav ili zbog cigareta.
„Nešto nije u redu?“ upitao je, prenuvši me iz razmišljanja. Zatreptala sam očima, shvativši da sam vjerojatno buljila u njega. Odmah sam sramežljivo skrenula pogled.
„Ma samo sam se uživjela u priču“, slagala sam ugrizavši se za usnu.
„Oprosti ako te zamaram“, ljubazno je rekao, zaustavivši se. „Vjerojatno ti se žuri da pročitaš knjigu.“
„Zapravo i ne“, slegnula sam ramenima.
„Ne?“ podigao je obrvu. „Pa čemu sva ona galama u knjižnici?“
Iscerila sam se. „Da dignem Madame Pince tlak. Ima tanke živce odkako su je ulovili da se hvatala s Filchom na Zabranjenom odjelu.“
„Mmm da, čuo sam za to“, zahihotao se Dorien. „Misliš da je istina?“
„Oh da!“ zločesto se cereći, kimnula sam glavom. „Čula sam priču od pouzdanog izvora.“
Nije pitao kojeg. Nastavili smo šetnju dvorcem povremeno pjevušeći Museove pjesme. Tek tad mi je sinulo.
„Koji si dom?“
Nasmijao se. „Slytherin.“
„Kako to da te onda nisam prije viđala?“ namrštila sam se.
Slegnuo je ramenima. „Šesta sam godina, možda zato.“
„Možda“, nasmijala sam se.
„Kako to da si ti Slytherin?“ upitao je, usmjerivši svoje znatiželjne oči na moje rumeno lice. Zbunjeno sam ga pogledala. „Mislim, ne izgledaš kao – guja.“
Opet mi se oteo hihot. „Pa valjda zato što sam čistokrvna, a i oba roditelja su mi bila Slytherini.“
Kimnuo je glavom. „Da. Ima smisla.“ Iz džepa pelerine je izvadio kutiju cigareta te stavio jednu u desni kut usana. Umjesto upaljačem, upalio ju je štapićem. „Ponudio bi te, ali imam neki osjećaj da nisi pušač.“
Osmjehnula sam se. „U pravu si – ne pušim.“
„Jel te plaši to?“ zaigrano je upitao. Podigla sam pogled. „Jel te plaši što te dobro čitam?“
Slegnula sam ramenima. „I ne baš. Većina ljudi me lako pročita, ali iznenade se ponekad.“
„Zašto?“ podigao je obrvu otpuhnuvši dim cigarete. Dimna zavjesa nas je obavijala neko vrijeme prije no što se stopila s okolnim zrakom i posve isčeznula.
„Valjda zato što i ja ponekad znam pokazati zube“, objasnila sam sanjiva pogleda. „Djelujem dječački i naivno, ali ne dam drugima da manipuliraju mnome.“
„Skriva se nešto pameti u toj tvojoj lijepoj glavici“, toplo se nasmijao, pogladivši me po kosi.
Zatreptala sam očima. „Misliš da imam lijepu glavicu?“
Iscerio se. „Najljepšu.“ I opet je otpuhnuo val dima, premjestivši cigaretu u lijevi kut usana.

*****

Ni sama nisam bila svjesna koliko je sati. Istini na volju, nisam bila svjesna ničega oko sebe. Tek kad sam ušla u spavaonicu, postalo mi je jasno gdje se nalazim. Do sad sam negdje lelujala. Na sedmom nebu, reklo bi se. Daleko od stvarnosti, ali nedovoljno blizu mašte.
„Što je s tobom?“ energično mi je Maggie zamahala rukom pred očima dok sam ja, i dalje sanjiva pogleda, sjela na svoj krevet odloživši knjigu iz knjižnice pored sebe.
Evan je sjedila prekriženih nogu na Roxynom krevetu i radila kolutove od dima. Zacerekala se kad me pogledala. „Pogledaj joj oči.“
„Alexis, jesi ti pušila travu?“ razrogačila je Maggie oči i zamahnula slapom vatrenocrvene kose, sjednuvši pored mene.
Odmahnula sam glavom. „Nisam.“
Evan se opet zacerekala. „Vidjela je dinje!“
Maggie je podigla obrvu. „Tko je vlasnik?“
„Dorien“, uzdahnula sam.
„Dorien?!“ ponovile su Evan i Maggie za mnom. Maggie je djelovala zbunjeno, a Evan zadivljeno.
„On je sa mnom na godini“, pohvalila se Evan, namignuvši mi. „Presladak dečko! Jeste se puknuli?“
Ošišnula sam ju pogledom kojim je inače McGonagallica plašila prvašiće. „Nisam ja ko ti Evan.“
„Znam“, samodopadno je izjavila. „Nisi ti cool ko ja.“
Okrenula sam očima. Maggie je prekrižila ruke na prsima. „Pa ne mogu vjerovati! Alexis ode do knjižnice i upozna frajera! A šta je sa mnom?!“
„Pa ti imaš Draca!“ rekla sam zbunjeno. Maggie i Malfoy su bili jedan od onih parova koji su zajedno cijelu vječnost.
„Posvađali smo se“, objasnila je Maggie i prezrivo otpuhnula.
„Heh...“ bilo je sve što sam joj imala za reći. Uz činjenicu da su Mags i Draco skupa od pamtivijeka, njihovu vezu su uvijek pratili iznenadni i česti prekidi i mirenja.
„Gdje je Roxy?“ upitala sam shvativši da jedna djevojka iz našeg društva nedostaje.
„Kod mene u spavaonici“, odgovorila je ponosno Evan. „Traži odjeću za sutra. Zabini ju je konačno pozvao van!“
„Bilo je i vrijeme“, okrenula je Maggie očima. „Trebala su mu tri mjeseca da je pozove na spoj! Nadajmo se da mu neće trebati još toliko da je zažvali!“
„Neće“, samouvjereno sam odgovorila.
„Jel se to meni čini ili si ti bolje upućena od nas?“ sumnjičavo me Maggie upitala.
Slegnula sam ramenima. „Ma samo sam malo potaknula Blaisea da konačno izađe iz ljušture!“
„S obzirom da si ti savjetnik drugima u njihovim ljubavnim vezama, kako to da ti do sad nisi imala nijednog pravog dečka?“ upitala je Evan, napravivši tri koluta od dima za redom.
„Kome sam ja to savjetnik?“ djelovala sam zbunjeno.
„Zabiniju i Roxy, Finniganu i Misty...“ odgovorila je Evan.
„Jebemu!“ uzviknula sam, naglo skočivši na noge. „Sad si me sjetila! Imam dogovor sa Seamusom!“
Evan je okrenula očima. Bila je naviknuta na to da sam senilna otprilike isto koliko i stare babe od sto godina. Zgrabila sam štapić i stavila ga u džep pelerine, a onda izjurila iz spavaonice. Kroz glavu mi je prošla pomisao kako u zadnje vrijeme jako često istrčavam kroz društvenu prostoriju.
Uspuhano sam odjurila do ulaza u Veliku dvoranu gdje sam obećala Seamusu da ću ga čekati. Shvativši da je on već ondje, i to s Dorom koja je stajala pored njega, došlo mi je do mozga kako sam vjerojatno na veliko kasnila. Dotrčala sam kao da me ganja krdo gladnih vukodlaka. Dok me Seamus pozdravio, ja sam se rukom uhvatila za prsa kako bi umirila srce. Toliko je luđački udaralo da me bilo strah kako će mi ispasti iz grudi.
„Kasniš“, rekla je Dora za koju sam znala da preferira točnost.
„Moje...najdublje...ispirike“, isprekidano sam dahtala još uvijek teško dišući. „Tvoj CD.“
Pružila sam joj CD Flogging Mollyja. Zadovoljno se nasmješila. Sretna što mi ne može zamjeriti i to što nisam donijela CD, već samo kašnjenje, kamen mi je pao sa srca.
„Vi se napričajte, ja idem“, brzo se poljubila sa Seamusom i otišla dalje, spremajući kutiju s CD-om u svoju naprtnjaču.
„Jesi dobro?“ zabrinuto me gledao Seamus, očito strahujući da bi mogla povratiti.
„Mhm“, odgovorila sam mu. „Idemo sjesti?“
Opet smo sjeli na vanjske stepenice. Snijeg se sad već počeo topiti pa nam nije bilo toliko hladno. Također, više nije puhao hladan vjetar. Nakon što mi se disanje normaliziralo, a bilo smirilo, opet sam bila ona stara ja. Seamus mi je ponovno donio čokoladne praline.
„Hvala“, nasmješila sam se, odmah otvarajući kutiju. „Evo, ponudi se!“
„Kako si?“ upitao je, uzevši šaku pralina.
Slegnula sam ramenima. „Dobro. Ti?“ Za razliku od njega, ja sam šaku pralina odmah natrpala u usta.
„Solidno“, kimnuo je glavom.
„A kako ste Dora i ti?“ vulgarno sam se nasmješila.
„Mi smo...dobro“, kratko je odgovorio. Imala sam osjećaj da je izraz Dobro bio najbliže istini, ali ne i potpuna istina. „Pomirili smo se.“
„Službeno?“ podigla sam obrvu. Kimnuo je glavom. Zacerekala sam se. „Kako je bilo?“
„Divlje“, tiho se zahihotao. „Razvalili bi Ronov krevet da nas nisu prekinuli.“
„Razmišljate o seksu?“ pogledala sam ga direktno, podignuvši obrvu i pokušavši zatomiti znatiželju u glasu.
„Ja da“, priznao je. „A Dora je u nedoumici.“
„Jesi je pitao?“ sad sam zvučala već oštro.
„Ma jesam“, zakimao je glavom, stavivši pralinu u usta.
„I šta je rekla?“ potaknula sam ga da dalje priča.
„Pitala me mislim li da smo spremni“, slegnuo je Seamus ramenima. Rekla bi da je otprilike i očekivao takvu reakciju. „Što je novo kod tebe? Jesi dobila onaj Museov CD?“
Sretno sam potvrdila njegove riječi kimnuvši glavom. „Da, sad imam čitavu diskografiju.“
„Posudit ćeš mi da preslušam?“ upitao je. Rekla sam da hoću. Neko vrijeme smo samo šutjeli i u tišini praznili kutiju čokoladnih pralina. „Kako je Brendon?“
Slegnula sam ramenima. „Ne znam, ti ga ovih dana viđaš više nego ja.“
„Čuo sam da je s onom Ravenclawkom“, iskosa me pogledao. „Jane, jel tako?“
„Heh, valjda je. Nisam upućena u sve detalje njegova života.“
„Odkad to?“ Seamus se zasmijuljio.
„Odkad me boli ona stvar za njega“, okrenula sam očima.
Seamus je djelovao iznenađeno. „Koga ćeš sad skidati pogledom?“
„Nikoga“, kratko sam odgovorila. „A možda i hoću. Doriena.“
„Tko ti je taj?“ uitao je Seamus, odlažući praznu kutiju pralina pored nas.
„Slytherin sa šeste godine“, pojasnila sam.
„Morat ću ga upoznati da ga odobrim“, namignuo mi je.
„Kao da mi je tvoje mišljenje od velike važnosti u životu“, sarkastično sam rekla i izbeljila se.
„Ma joj daj šuti!“ nasmijao se i privukao k sebi te kratko zagrlio. „Pozdravi mi Bradina, hoćeš?“
Kimnula sam glavom. „I ti pozdravi Doru!“
Mahnuli smo si prije odlaska.

Ležala sam na podu slytherinske društvene prostorije i igrala se s nečijom patuljastom pufnicom. Moj mačak George je odavno požderao moju pufnicu umjesto doručka, pa sam na ovaj način liječila stare rane. Društvo mi je pravio Zabini koji je po turski sjedio u crnom kožnom naslonjaču i čitao strip na posljednjoj stranici Odgonetača.

Zijevnuo je. „Dosadno mi je.“

Podigla sam pogled. Djelovao je umorno. „Gdje su ostali?“ upitah.

Slegnuo je ramenima i opet zjevnuo, prošavši prstima kroz kosu. Upravo tad se otvorio portret i unutra su ušle Roxy i Maggie. Maggie je bila namrgođena zbog nečega, dok joj se Roxy grohotom smijala. Nisu svratile do nas nego su odmah otišle pravac spavaonica.

Oteo mi se hihot. „Blaise, sliniš.“

Zatreptao je i vratio se u stvarnost. „Oprosti, malo sam...odlutao.“

„Blago rečeno.“ Iscerila sam se. „Zašto je ne pozoveš van?“

Zabini je djelovao zatečeno. „O čemu ti pričaš?“

Prezrivo sam otpuhnula i zamahnula kosom. „Joj daj molim te! Kao da nisam primjetila kako svaki put gledaš Roxy? I slijepcu bi bilo očito!“

Ugriznuo se za usnu. „Što ona kaže?“

„Rox?“ upitah. Kimnuo je glavom. „Ne naslućuje ništa.“

„I šta da radim?“ sramežljivo je upitao, ugriznuvši se za usnu. Bilo mi je smješno vidjeti ga tako smušenog, ali sam se suzdržala od smijanja.

„Pozovi ju van“, opet sam predložila. „Posjet Hogsmadeu pada točno na Valentinovo.“

Zabini se malčice ozario što je i mene nasmijalo. „Samo je nemoj odvesti u čajanu Madame Puddifoot. Tamo je ljigavo.“

„Ma ti si srce, Alexis!“ Zabini se ustao iz naslonjača i sagnuo da me poljubi u obraz.

Namignula sam mu. „Pazi da te Roxy ne vidi kako me ljubiš. Mogla bi svašta pomisliti.“

Zabini se još jednom osmjehnuo prije no što se portret ponovno otvorio. U društvenu prostoriju je ušao Brendon u prilično lošem stanju. Iz nosa mu je (opet) curila krv, imao je posjekotinu na donjoj usni, a očito ga je i boljela noga s obzirom da je šepao.

„Može mala pomoć?“ propentao je dožavši do nas.

Ja sam samo frknula nosom i nastavila gnječiti patuljastu pufnicu. Zabini je djelovao zatečeno, a razumjela sam i zašto. Vjerojatno je očekivao da reagiram kao i onda kad ga je Bradin udario. No umjesto da mu pohrlim u pomoć, okrenula sam mu leđa i prekriženih ruku zagledala se u jezičke plamena koji su u kaminu gutali cjepanice.

„Sjedni stari“, ustupio je Zabini svoje mjesto u kožnom naslonjaču Brendonu. On je bolno sjeo, zajaukavši. „Što se tebi dogodilo?“

Brendon nije stigao odgovoriti jer ga je u tome omeo Bradinov i Evanin dolazak. Oboje su se šepurili kao paunovi. Bradin se još jače iscerio vidjevši Brendona kako se grči u bolovima, a Evan se ponosno isprsila i potpalila cigaretu.

„Ja se od sad klonim vas dvoje!“ prosiktao je Brendon. „Shvaćam zašto me Bradin udario onaj dan, ali koji si me vrag ti išla gađati urocima, a zatim tući golim šakama?“

Evan je slegnula ramenima. „Bilo mi je dosadno.“ Hladnokrvo mu je otpuhnula kolut dima u lice. Zakašljao se što je nju nasmijalo.

„Žene i PMS...“ ogorčeno promrmlja Brendon.

„Daj se ne duri ko derište!“ promrsio je Bradin i obgrlio Evan rukom, pogledavši u nju kao neprocjenivi komad zlata. „Moraš priznati da udara bolje od većine muškaraca!“

„I morala je to demonstrirati baš na meni?!“ i dalje se pjenio Brendon. Sad je već stvarno zvučao djetinjasto.

„Daj odjebi više!“ odbrusio mu je Bradin i poljubio Evan. Poljubac je bio dug, strastven i - mokar. Nakon toga se još zadovoljniji sobom obratio Brendonu. „I šta ćeš sad? Otići u bolničko krilo i zanovjetati Madame Pomfrey da ti previje rane jer te cura pretukla?“

Brendon je otvorio usta da odgovori Bradinu, ali je umukno. Bijesno je ustao i otišao u spavaonicu, mrmljajući si u bradu: „Tretiraju me ko zadnje smeće...“

„Ovo je bilo interesantno“, prokomentirao je Zabini nakon što Brendona više nije bilo u blizini.

„Definitivno“, kimnuo je Bradin glavom i sjeo u naslonjač, a Evan k njemu u krilo. Opet su se poljubili.

„Ostavite to za osamu vaše spavaonice“, zgroženo sam rekla, sklanjajući pogled od njih dvoje. Evan se nasmijala paleći novu cigaretu.

„Alexis!“ iznenađeno je rekao Bradin otevši Evan cigaretu i udahnuvši dim. Tek joj je tad vratio. „Bila si tu cijelo vrijeme?“

Mrzovoljno sam kimnula glavom.

„Kako to da nisi stala u obranu svog voljenog?“ i dalje je Bradin zvučao iznenađeno.

„Zato što me može poljubiti u moje lijepo dupe!“ gorljivo sam odgovorila, pustivši patuljastu pufnicu. Odskakutala je na drugi kraj društvene prostorije.

„Očito da je netko od pristunih ipak u PMS-u...“ promrmljao je Bradin, prije nego je ponovno oteo Evan cigaretu.

*****

„Kako to mislite da je nemate?!“ ljutito sam udarila šakom o drveni pult iza kojeg se krila Madame Pince. Ona je djelovala kao da joj je neugodno. „Ja sam tu knjigu rezervirala još prije zimskih praznika i zahtjevam da mi je date!“

„Žao mi je, ali vaša se rezervacija negdje pogubila tako da sam morala knjigu proslijediti dalje“, pravdala se Madame Pince, poslagujući pergamente po kojima se polijala bočica tinte koja je prsnula zbog jačine mog udarca o stol.

„To je nepravda!“ viknula sam ljutito. „Gdje vam je knjiga žalbe?!“

„Gospođice Parker, ovo je knjižnica“, podsjetila me ona, pokušavši zvučati strogo. „Molim vas da se primirite i utišate inače ću biti primorena...“

„Ne prijetite mi lešinaru stari!“ prekinula sam ju u nastojanju da dovrši svoju rečnicu.

Madame Pince je stisnula usne. „Već sam vam rekla. Te knjige nema. Trenutno je kod nekog drugog. Naprosto ćete morati čekati da...“

„Ništa ja neću čekati“, nastavila sam se pravdati. „Samo vi meni kažite tko je ta osoba i ja ću odmah porazgovarati s njom ili njim.“

„Ne mogu to uraditi, to je poslovna tajna“, odbrusila mi je Madame Pince, streljajući me pogledom.

„Oprostite, ali kanite li se vas dvije ovdje prepucavati cijelu vječnost ili možemo i mi ostali doći na red?“ začula sam tih, ali ljubazan glas iza sebe.

Lecula sam se i okrenula. U žaru svađe s Madame Pince, nisam primjetilada se iza mene stvorio red. Uzdahnula sam i pomaknula se u stranu. Onaj dečko koji mi se obratio uputio mi je zaigran osmjeh. Pružio je Madame Pince knjigu, a da oka nije skinuo s mene. To me natjeralo da skrenem pogled kako se ne bi zahihotala.

„Oh Doriene, pa ti si dar s neba!“ obratila se Madame Pince tom dečku. Oboje smo pogledali u nju u čudu. Razrogačene oči su joj oduševljeno sjajile, a svoje tanke usne je namjestila u osmjeh. No kad se okrenula prema meni, zvučala je strogo i osorno. „Evo vam knjige koju ste tražili, gospođice Parker! Imate sreću što je Dorien odabrao baš današnji dan da vrati knjigu jer mislim da bi mi u suprotnom razorili cijeli stol!“

Pružila mi je staru i debelu knjigu, izlizanih stranica i prašnih korica, u ruke. Osmjehnula sam se šire nego ikad, pročitavši naslov. Okrenula sam se na peti i sretno poskočila. Dorien me i dalje gledao sa zanimanjem.

„Znači ti si onaj koji mi je ukrao knjigu?“ upitala sam ga vragolasto.

„Nisam znao da si je ti rezervirala“, branio se on i dalje sa smješkom na licu. „Dorien.“

Prihvatila sam njegovu ispruženu ruku. „Alexis.“

„Drago mi je.“

Nakon tog posljednjeg osmjeha koji mi je uputio, razlog mog dolaska u knjižnicu je posve ispario iz glave. Knjiga koju sam tako dugo čekala odjednom više nije bila važna.

boomp3.com
Plesnim koracima sam trčala širokim hodnikom koji je vodio prema tamnicama u kojima se nalazila slytherinska društvena prostorija. Veselo sam poskakivala i pjevušila ispod brade Museove pjesme. Poskočila sam i okrenula se oko svoje osi u zraku. Moja plava haljinica s raznojonim točkicama zavrtjela se skupa sa mnom. To me podsjetilo na satove baleta koje sam pohađala kad sam bila mala.

Na rukama su mi zveckale brojne šarene narukvice, a plava ogrlica je poskakivala skupa sa mnom. Provukla sam se kroz uzak prolaz u društvenu prostoriju dok se portret zatvorio za mnom. Opazila sam Brendona kako sjedi zavaljen u naslonjač pored prozora kojeg je oluja vani tresla, a snijeg nagrizao staklo.

„Zdravo!“ nasmješeno sam ga pozdravila.

Skinuo je slušalice s uha i osmjehnuo se. „Je li sigurno da nas dvoje razgovaramo?“

Kimnula sam glavom. „Bradin se dovoljno primirio da prihvati činjenicu kako više nisam malo dijete.“

„Da, čak mi se i ispričao“, zaprepašto je rekao Brendon. „Jel možeš vjerovati?! On da se nekome ispričava?“

Nedužno sam slegnula ramenima. „Očito i u njemu ima ono malo humanosti.“ Nisam mu kanila priznati kako sam ja ta koja je nagovorila Bradina da se ispriča.

„Onda, što ima novo?“ ležernim tonom je upitao Brendon, nagnuvši se prema naprijed i podbočivši glavu rukama koje je stavio na stolić ispre sebe.

„Ništa“, iskreno sam priznala. „Malo sam isfrustrirana.“

„Ti?“ opet se zaprepastio kao i malo prije. „Da mi je znati što to tebe može živcirati. Gospođicu Optimist.“

„Nisam ja optimist!“ djetinjasto sam se pobunila.

Nacerio se. „Naravno da nisi. Onda, tko te živcira?“

„Ne tko, već što!“ rekla sam i sumorno uzdahnula. „Tražim primjerak prvog Museovog CD-a, ali uzalud. Pokušala sam naručiti preko Dnevnog proroka, ali nisam imala sreće.“

„Mogla si se odmah meni obratiti“, zaigrano je odvratio Brendon. „Ja imam njihovu cijelu diskografiju.“

Razrogačila sam oči u čudu. „Imaš?“

Nasmješila ga je moja reakcija. „Aham. Hoćeš da ti presnimim?“

Ciknula sam i poskočivši na stolici, pljesnula rukama. „Brendone, ti si kralj!“

„Hehehe, hvala Alexis!“ bilo je očito da ga moj pretjerani entuzijazam zabavlja.

„Jesam ti ikada rekla koliko te volim?“ sanjivo upitah.

Kimnuo je glavom. „Spomenula si nekoliko puta.“

„E pa sad te volim još više!“ nagnula sam se preko stolića i objesila mu se oko vrata. Snažno sam ga zagrlila tek sekundu poslije shvativši što stvarno radim.

„No, no“, potapšao me po ramenima. „Ako ćeš tako reagirati svaki put, češće ću ti presnimavati CD-ove.“

Odmahnula sam se od njega i natrag sjela na stolicu nasuprot njega. „Tvoj sam doživotni dužnik.“

Opet se nacerio. „Odlično!“

„Ali samo da znaš, moja robija ne uključuje pružanje seksualnih usluga!“ ozareno sam rekla, namignuvši njegovoj nadurenoj faci.

Prezrivo je otpuhno. „O tome ja odlučujem. Ipak sam ja tvoj robovlasnik.“

Uzdahnula sam. „Još jednom hvala.“

„Nema na čemu“, nasmješeno je kimnuo glavom.

„Onda, što ima novog kod tebe?“ zvonko sam upitala, smješeći se. Frustriranost je nestala pa sam mogla lakše disati.

Slegnuo je ramenima. „Ništa posebno.“

Podigla sam obrvu. „Pa kako to?“

„Pa eto...“ nedorečeno je izjavio. „Zauzet sam ovih dana.“

„Pripremanjem za OČI?“ pretpostavila sam.

Nasmijao se. „Između ostalog.“

„Tajiš nešto od mene“, optužila sam ga prekriživši ruke. Nota srditosti osjećala se u mom glasu.

„Čitaš me kao otvorenu knjigu“, dometnuo je vragolasto.

„Pa?“ nastavila sam navaljivati.

Kratko je šutio prije no što je konačno progovorio. „Jedna cura mi je okupacija ovih dana.“

Progutala sam knedlu. „Netko koga poznam?“

Nasmijao se. „Možda. Zove se Jane. U Ravenclawu je.“

Gadura, arogantno je rekao glasić u mojoj glavi.

„Na mojoj je godini, jel?“ zamišljeno sam upitala.

Kimnuo je glavom.

Meni se pred očima stvorila slika predivne Ravenclawke s lijepim crtama lica, velikim bademastim očima i dugom brončanom kosom. Poznavala sam tu curu iz viđenja. Bila je sa mnom na satu Astronomije.

Jane. Kako šašavo ime, opet se oglasio onaj prepotentni glasić.

„Sretno s njom“, namignula sam mu.

„Hvala!“ nasmijao se. „Trebat će mi!“

Jebi se stari, odbrusio je glasić Brendonu, ali on to nije mogao čuti.

Nasmješila sam se, ali ne i odgovorila. Ugrizla sam se za usnu i tužno skrenula pogled...

*****

Potrbuške sam ležala na krevetu. Noge sam uspravila u zraku i prekrižila ih. Ispred mene je ležala poluprazna kutija čokoladnih pralina. Lice mi je bilo uprljano od razmazane maskare.

„Mrzim tu kučku!“ bijesno sam rekla, stavljajući punu šaku pralina u usta.

Roxy se zacerekala. „Tako je dušo, istresi to iz sebe!“

Maggie je ušla u spavaonicu i zatvorila vrata za sobom. Sjela je na pod pored Evan i iznenadila se vidjevši me u takvom stanju.

„Što je s njom?“

Evan joj je odgovorila. „Brendon bari neku malu Ravenclawku pa je Alexis ljuta na nju.“

„Ne bari ju!“ ispravila ju je Roxy. „Samo se zapalio za nju.“

Suosjećajno se okrenula prema meni i pogladila me po crnoj kosi. Evan je pak samo otpuhnula, paleći jedanaestu cigaretu za redom. Bilo joj je zabavno raditi kolutove od dima i onda im se cerekati. Maggie je privukla noge k sebi i položila glavu na koljena.

„Zar ne pretjeruješ malčice?“ polako je Maggie upitala, gledajući me iskosa. Probola sam ju pogledom. Ignorirala je to i nastavila. „Mislim, pa još uvijek nije službeno s njom.“

„Maggie, ne pomažeš!“ prosiktala je Roxy. Maggie je slegnula ramenima i zašutjela.

Pružila sam Evan praznu kutiju pralina. „Hvala. Pomoglo je barem malo.“

Evan se ponosno isprsila. „Znam ja šta pomaže kod depresije.“

„Što se ovdje događa?“ upitao je Zabini pri ulasku u spavaonicu. „Alexis, što ti je?“

Sjednuo je pored mene na krevet i zagrlio me. „Brendon i Jane...“ izgovorila sam to kao što inače izgovaram psovke.

„Ah...“ bilo je sve što je Zabini rekao.

Odmaknula sam se od njega i pogledala ga. Izbjegavao je moj direktan pogled. „Znala sam! Znala sam!“

„Što? Što?“ zanimalo je Roxy.

„Očito je Blaise upućeniji u to od mene!“ bijesno sam prosiktala, ustajući s kreveta.

„Molim te, nemoj preburno reagirati Alexis ali...pa, vidio sam ih neki dan u knjižnici zajedno“, oprezno je rekao Zabini, očito strahujući da ga ne ureknem.

Lupila sam nogom o pod. Evan je to nasmijalo. „Što kažete na ovo?“ predložila je. „Znam jedan fenomenalan urok od kojeg će se toj balavici unakaziti lice. Onda mu sigurno ne bi bila toliko privlačna.“

Roxy se ozarila, a Maggie podržala prijedlog.

„Ne“, snažno sam odbila. Cure i Zabini su me pogledali. Odmahnula sam glavom. „Neće je nitko ni pipnuti.“

„Ah, želiš se sama s njom obračunati?“ namignula mi je Evan.

„Ne“, opet sam rekla. „Ali ako Brendon hoće nju, onda dobro.“

„To je sve?!“ razočarano je izustila Maggie. „Pa kučka je zaslužila da je barem malo ureknemo.“

„Zapravo, cura nije ništa kriva“, dometnula je Evan. „Brendon je taj kojeg treba dobro izudarati.“

„Samo daj“, srdito sam otpuhnula. Evan se oduševljeno nasmijala.

„I Alexis, daj se sada skockaj!“ zamolila me Roxy. „Ne možeš zauvijek patiti zbog neprežaljene ljubavi!“

„Koje ljubavi?!“ ponovno sam skinula. „On je najobičnija...pičkica!“

Okrenula sam se na peti i s treskom zatvorila u kupaonicu.

Frustrirano sam stajala nasred metlobojskog igrališta i gledala u nebo vičući: “Bradine, da si odmah sišao inače ću te maljcem u glavu!”

On me nastavio ignorirati, baš kao i proteklih nekoliko minuta. Glas mi je i dalje bio promukao, a činjenica da sam stajala u snijegu koji mi je dosezao do koljena i derala se iz sveg glasa, nije pomagala.

Bradin je napravio još nekoliko krugova oko igrališta, a onda se skupa sa svojim Nimbusom spustio na zemlju, desetak metara od mene. Uvrijeđeno i podignuta nosa, okrenuo mi je leđa i odmaširao dalje. Uzdahnula sam i okrenula očima. Ovo će bit jaaaakoooo naporno!, prošlo mi je kroz glavu.

Potrčala sam za njim, osjećajući kako su mi se prsti na nogama smrznuli. Bit će pravo čudo ako ikad više budem mogla micati njima. Konačno, kad sam ga dostigla, čvrsto sam ga primila za rame da ga zaustavim. Na peti se okrenuo prema meni i čekao da dođem do daha.

“E sad ćemo porazgovarati!” strogo sam rekla, probovši ga pogledom kao što to majke radi vrlo zločestoj djeci.

“U redu”, rekao je i prekrižio ruke na prsima. “Razgovaraj.”

Pomislila sam kako će mi ipak biti lakše da hodamo tokom razgovora pa smo se polako uputili oko igrališta. Bradin je i dalje u rukama nosio svoj Nimbus.

Uzdahnula sam. “Najprije ti moram reći da si najtvrdoglavije biće na svijetu. Pa kako si mogao udariti najboljeg prijatelja i slomiti mu nos?!”

“I opet bi to učinio!” zarežao je oštro. “Samo nek mi proba pipnuti sestru!”

“Dovraga Bradine, daj me barem jednom slušaj što ti imam za kazati!” sumorno sam uzdahnula. Zašutio je. “Brendon i ja nismo-spavali-zajedno.”

Podignuo je obrvu. “A onaj prizor u krevetu je bio samo...što?! Specijalni efekt?!”

“Ne deri se na mene”, polako sam mu rekla ne bi li ga umirila. Ubrzano je disao. “Dakle... Ono što si vidio nije ono što ti misliš da se dogodilo.”

“ONDA MI VEĆ JEDNOM OBJASNI ŠTO SE DOGODILO!” vikao je toliko glasno da su ga vjerojatno i ovi u Hogwartsu čuli. “JER JA NE ŽELIM ZNATI DA MI JE NAJBOLJI PRIJATELJ OBESČASTIO MLAĐU SESTRU!”

“Nitko mene nije obesčastio!” sad sam i ja vikala, iako ne toliko glasno. Grlo mi to i dalje nije dopuštalo. “Bradine...” uzdahnula sam i sklopljenih očiju uperila glavu prema podu. “Ja-sam-djevica.” Posramljeno što te riječi izgovaram na glas pred vlastitim bratom, skrenula sam pogled da ne vidi rumenilo koje me oblijevalo.

Tek kad sam skupila dovoljno hrabrosti, podigla sam pogled i zagledala se u Bradina. Iako je na licu imao posve flegmatičan izraz, dala bi se kladiti da sam mu u očima na trenutak sekunde vidjela – olakšanje. Kao da mu je kamen pao sa srca.

“Nemaš pojima koliko mi je to drago čuti!” Bradin se nije mogao suzdržati od smješka. Primio me u zagrljaj i počeo se vrtjeti sa mnom oko naše osi.

“Mučno mi je!” viknula sam, prekrivši dlanom ruke oči. “Spuštaj me dolje!”

Poput poslušnog psa, poslušao je moju zapovijed. Ni sad se nije prestao smješkati. Gledala sam ga kao potpunog luđaka. Bradin se nikad u mom cijelom životu nije ponašao tako prema meni. Bila sam svjesna toga da mu je stalo do mene, ali ne na način da bi me ikad zagrlio. Uglavnom je to ostavljao za moje rođendane. Još me više zaprepastila činjenica da je Bradina ovoliko usrećila činjenica da sam ja još uvijek djevica.

“Želiš li ti napokon čuti što se stvarno dogodilo ili me imaš namjeru još jednom zarotirati?” upitala sam sumnjičavo, podignuvši obrvu.

Nasmješeno je kimnuo glavom.

Uzdahnula sam. “Dakle... Meni je bilo malo loše i Brendon me odnio u spavaonicu da se naspavam kako bi bila odmorna na nastavu.”

“A kako je onda i on završio u tvom krevetu?” usplahireno je upitao Bradin.

“Čekaj, doći ću do tog dijela”, smirivala sam ga, kako ne bi opet počeo vikati. Bradin može tako lako planuti. “Naime, ja sam bila toliko glupa da sam mješala antibiotike i alkohol pa se može reći da nisam bila pri zdravoj pameti. Zamolila sam Brendona da ostane sa mnom barem dok ne zaspim...”

“Čekaj, čekaj, čekaj...” brzo me prekinuo Bradin. “Ti si ga zamolila da ostane?!”

Kimnula sam glavom. Bradin me pogledao prijekornim pogledom. Nastojala sam to ignorirati i nastavila sam. “Kad sam ga uspjela nagovoriti da ostane, nismo radili ništa nedolično. Samo smo razgovarali.” Posljednju rečenicu sam izgovorila pomalo razočarano.

“Hoćeš reći...” Bradinovi kutovi usana su se trzali dok se suzdržavao od pobjedničkog smješka. “Da sam Brendona udario samo zato što je pazio da moja polupijana sestra ne padne u komu?”

Nasmješila sam se. “Tako nekako.”

Brendon se udario rukom po glavi. “Koji sam ja idiot!”

“A što ja tvrdim cijelo vrijeme?!” sarkastično sam upitala. Ošišnuo me pogledom, ali ja sam se nasmješila i izbljila.

“Dugujem ti ispriku”, ponizno je rekao.

“Ne meni Bradine”, odmahnula sam glavom. “Brendonu.”

“Da”, kimnuo je glavom. “I njemu bi se trebao ispričati, zar ne?”

Sad je bio red na mene da kimnem glavom. Žalosno me pogledao. “Ljutiš se na mene?”

“Da”, iskreno sam odgovorila. “Zbilja nije bilo fer od tebe da onako postupiš. Pa čak i da Brendon i ja jesmo spavali skupa, tebe se to ne bi ticalo.”

“Itetako bi me se ticalo!” opet je zarežao.

“Daj molim te! Ti jebeš već od svoje četrnaeste godine!” odbrusila sam mu srdito.

Zabezveknuto me pogledao, iznenađen činjenicom da znam taj podatak.

“Osim toga”, nastavila sam. “Ti i ja smo sklopili pak da se nećemo mješati jedan drugome u život.”

“Taj pakt ne vrijedi kad je u pitanju tvoj...seksualni život”, gadljivo je rekao Bradin.

“Oh Bradine, pa šta ti želiš biti prisutan kad ću ja to raditi jednog dana?” sarkastično sam ga upitala. “Mogu te pozvati, pa ćeš ti onda sve to lijepo zabilježiti fotoaparatom!”

“Ne radi se o tome”, mračno je dometnuo.

“Onda o čemu Bradine? Hajde, prosvjetli me!”

Uzdahnuo je. “Ne znam kako da ti to objasnim.”

“Joooj, samo mi nemoj početi s onim forama kako mi prvi puta mora biti posebno”, pljunula sam mu u lice ovu zadnju riječ.

“Prvi puta će ti u svakom slučaju biti posebno upravo iz tog razloga što će biti prvi put!” diplomatski je odgovorio.

Smrknula sam se. Primjetio je to i iscerio se. Malko sam se nakašljala kako bi ga potaknula da nastavi govoriti.

“Pa gledaj...” ugrizao se za usnu. “Moraš shvatiti da bih ja udario bilo kojeg dečka kojeg bi zatekao s tobom u krevetu. Brendon si je sam kriv što je to onako ispalo.”

“Ali opet se sve svodi na isto...” tvrdoglavo sam ustrajala. “Nemaš na to pravo. To se tiče samo mene i...”

“Istina, istina”, ponovno me prekinuo. “Ali gle Alexis, ja jednostavno imam u sebi taj neki mehanizam koji me tjera da te zaštitim...”

“Mogu se ja sama štititi”, sad sam ja njega prekinula.

Podsmjehnuo se. “To sve vi kažete. A onda kad vas mi muški silujemo...” Nije želio dovršiti rečenicu.

“Hoćeš reći da bi mene Brendon mogao silovati?” opet se osjetila doza sarkazma u mom glavu.

Odmahnuo je glavom. “Ne, mislim da on nije sposoban na to.” Čekala sam da nastavi jer sam osjetila nedorečenost u njegovu odgovoru. “Ali ja ću jednostavno uvijek mrziti sve tvoje dečke zbog sumnje u njih.”

“Čak i Brendona?” sumnjičavo upitah.

Nacerio se. “Pa, dok vas dvoje budete zajedno, mislim da bi mogao napraviti iznimku.”

“Misliš ‘ako’.” Ispravila sam ga. Zbunjeno me pogledao. Uzdahnula sam. “Rekao si ‘dok vas dvoje budete zajedno’, a trebao si reći ‘ako vas dvoje budete zajedno’.”

“Ne zabrinjavam se ja oko toga”, nasmješio se i promrsio mi kosu. “Siguran sam da će biti nešto među vama.”

“Je li ti on nešto rekao?” odmah sam upitala. Ishitrenost u mom glasu ga je nasmijala.

“Nije”, odgovorio je. “Ali ako hoćeš, mogu ga ja ispitati.”

“Ne!” viknula sam. “Radije nemoj.”

“I što ćemo sad?” upitao je jezgrovito.

Znala sam točno na što misli, ali nisam imala odgovor na to. “Ne znam. Ti meni reci.”

“Pa ja se najprije moram ispričati Brendonu zbog razbijenog nosa...” slabašno se nasmijao.

“To je točno”, kimnula sam glavom.“A poslije?”

“A poslije idem do Evan da me opet...smiri”, nacerio se dok sam ja prepoznala metaforu u njegovoj rečenici.

“Nisam na to mislila”, smrknuto sam rekla.

“Znam na što si mislila, ali na to pitanje ti još nisam spreman odgovoriti”, uozbiljio se dok je to govorio.

“Reci mi samo jednu stvar”, zamolila sam ga. “Hoćeš li od sada svaki put udariti Brendona kad ga vidiš sa mnom?”

Nasmijao se. “Neću, ne brini.”

“Dobro.”

Time je ta tema bila završena. Barem za sada.

U spavaonici je i dalje vladao mrak. Pretpostavljala sam da bi mjesečina mogla osvjetliti prostoriju dovoljno da se Brendon i ja barem vidimo, ali nijedno od nas se nije željelo ustati i razgrnuti zastore. Umjesto toga smo ležali jedno uz drugo na mom krevetu i šutke buljili u strop. Toliko dugo nismo progovorili da sam se pitala nije li on zaspao.

Mene su budnu držale dvije činjenice. Prva je bila da Brendon Greenleaf leži ni pedalj dalje od mene, prstiju isprepletenih s mojima. Druga je bila da mi je migrena razarala glavu. Obećala sam si kako više nikad neću mješati alkohol i antibiotike.

“Spavaš?” upitala sam promukla glasa, samo da potvrdim ili odbacim svoju teoriju o njegovu spavanju. Progovorila sam toliko tiho da me jedva mogao čuti čak i da je bio budan.

“Kako bi mogao zaspati kad me ti tako snažno držiš za ruku?” zahihotao se lica okrenutog prema meni. Iako ga nisam mogla vidjeti, osjetila sam kako diše.

Tek tad sam shvatila kako sam ga čvrsto ščepala za ruku jer mi je to pomagalo da ne mislim na bol u glavi. Malo sam se nasmješila i posve opustila stisak. Nisam mu željela nanašati daljnju bol.

“Jel ti hladno?” upitao je polako se uspravšivši.

Zakimala sam glavom. Iako to nije mogao vidjeti, pronicljivo je pretpostavio koji je moj odgovor. Ustao je i pokrio me dekom. Potom se i on uvukao pod nju. Ponovno sam osjetila kako isprepliće svoje prste s mojima.

“Stisni koliko hoćeš. I onako nisam imao namjeru spavati.”

“Zašto?” znatiželjno sam upitala, udobnije je namjestivši. Sad sam mu bila još bliže. “Što radiš usred noći ako ne spavaš?”

Uzdahnuo je. “Tu i tamo znam otići do one kupaonice za perfekte. Gospoda tamo imaju bazen umjesto kade kao mi normalni smrtnici.”

“I tamo se brčkaš cijelu noć?!” zaigrano sam upitala, zamišljajući njega u obnaženom izdanju kako pliva već spomenutim bazenom.

Nacerio se. “Zapravo treniram.”

“Plivanje?” Iscerila sam se.

“Ne, držim dah najduže što mogu”, objasnio je ponosno. “Pokušavam srušiti svoj rekord.”

“Koliki je?” znatiželjno i donekle zadivljeno sam upitala.

“Deset minuta i tri sekunde.”

Nakašljala sam se što je povećalo razmjer migrene. Drugim riječima, povećala se sama bol u glavi. Sad već stvarno nisam mogla normalno razmišljati od boli.

Brendon je brzo reagirao. Skočio je na noge i štapićem napunio čašu na mom noćnom ormariću. Uspravila sam se u sjedeći položaj da popim vode. Potom sam mu vratila čašu i on ju je odložio natrag gdje je i našao. Zbilja mi je trebao Aspirin, ali bila sam preslaba da sama odem po njega. Međutim, nisam željela poslati Brendona jer sam se bojala da će me ostaviti ako shvati da nisam u stanju za razgovor.

Opet se vratio u krevet i, na moje iznenađenje, namjestio se tako da je položio moju glavu na svoja prsa. Lice sam okrenula prema njemu. Prstima mi je prolazio kroz kosu i povremeno pomilovao lice. Nije mi trebalo nikakvo svjetlo da shvatim kako se smije.

“Zašto ne pokušaš zaspati?” zavodljivo je predložio.

“Jer znam da kad bi se probudila, tebe više ne bi bilo tu”, odgovorila sam brzopleto. Očito je i njega i mene iznenadio odgovor.

Ugrizla sam se za usnicu i skrenula pogled. Sva sreća što je bio toliki mrak, pa nije mogao vidjeti crvenilo koje me oblilo.

“Hoćeš ići koji put sa mnom plivati?” Bila sam mu zahvalna što je skrenuo na novu temu, umjesto da me upitao što bi onaj moj odgovor trebao značiti.

Polako sam kimnula glavom. “Može”, osmjehnula sam se i zaključila da je dovoljno sigurno da se ponovno licem okrenem prema njegovu.

“Ne znam za tebe, ali meni se stvarno spava.” Zijevnuo je.

“Spavaj onda”, rekla sam.

Nasmješio se. “Ne prije tebe. Najprije se želim uvjeriti da si dovoljno trijezna da zaspiš.”

Uzdahnula sam i sama se nasmijala, a onda sklopila oči. Sekundu poslije, u spavaonici se upalilo svjetlo. Zacvilila sam i rukom pokrila oči. Glava me opet zaboljela. A onda je tišinu proparao vrisak. Rukama sam brzo prekrila uši i natjerala umorne kapke da mi otvore pogled.

Maggie je otvorenih usta i posve šokirana pogleda buljila u situaciju ispred sebe: Brendon i ja u krevetu, u pomalo nezgodnom položaju. Baš kad sam htjela ustati da joj sve objasnim, na vrata se nakrcao ostatak družine koja se do malo prije opijala u Bradinovoj spavaonici.

Roxy je djelovala iznenađeno, ali ne i ošamućeno poput Maggie. Simmy je na cijeli prizor odmahnula rukom i izgubila se dalje. Zabini je nešto dobacio Brendonu, a onda mu namignuo uz cerek. Evan se oslonila na dovratak s cigaretom u ustima. Zadovoljno se smijala, kao da ju cijeli ovaj prizor zabavlja. A Bradin je na cijelu situaciju gledao bijesan kao ris, kipteći od ljutnje.

Brendon se polako ustao s kreveta, a ja sam se uspravila u sjedeći položaj. Pred očima mi se i dalje mutilo, a imala sam i osjećaj da mi je glava narasla u proteklih nekoliko minuta. Osim migrene, bolio me i svaki mišić tijela.

“Ovo stvarno nije kako izg...” smireno je govorio Brendon, držeći ruke u zraku kao da se predaje.

Sve ostalo se dogodilo u sekundi. Bradinova je šaka od nekud iskočila i stopila se s Brendonovim licem, slamajući mu nos. Bio je dovoljan jedan udarac da krv šikne na sve strane. Roxy je zapanjeno vrisnula, prekrivajući usta rukama. Maggie je ustuknula, plašeći se pomahnitalog Bradina. Evan je sve to nastavila gledati posve opušteno.

Zabini je držao Bradina, sprečavajući ga da opet udari Brendona. S druge strane, ja sam opet morala sređivati nečiji slomljeni nos. Dva puta u jednom danu. Dok sam kleknula na pod pored ošamućenog Brendona, prijekorno gledajući svog brata, on je glasno viknuo: “Nitko se ne seksa s mojom sestrom meni pred nosom!”

“Debilu jedan retardirani!” vrisnula sam, iako mi je glas sad već bio toliko promukli da sam zvučala kao da imam staklo u grlu. “Nije me ni pipnuo! Ma kakav seks!”

Na vratima je odjednom bilo puno više ljudi. Naša vika je probudila i Slytherine iz susjednih spavaonica koji su došli vidjeti što se događa. Istezali su vratove i propinjali se na prste kako bi vidjeti tko tuče koga.

Bradin je i dalje bio uzrujan. Ubrzano je disao, a prste još uvijek imao stisnute čvrsto u šaku.

“Evan, odvedi ga odavde!” naredila sam joj, zamahujući štapićem te izlječivši Brendonov nos kao i Seamusu ranije tog dana. “I daj mu nešto za smirenje!”

Evan je odmah poskočila. “Rado!”, namignula mi je. Uhvatila ga je pod ruku i kroz gužvu odvela iz spavaonice.

“Ajde sad svi u krpe!” govorio je Zabini dok je rastjerivao znatiželjnu rulju. “Nemate više što za vidjeti! Predstava je gotova!”

Čula sam razne komentare, ali sam se nastojala neobazirati. Brendon se uspravio do pune visine. Maknuo je krvavu gazu s lica.

“Kako izgledam?”

“Dobro”, kimnula sam glavom.

“Grozno!” odgovorila je Maggie isto kad i ja, s malo prevelikom dozom oduševljenja u glasu. Ošišnula sam ju pogledom.

Čula sam Zabinija kako se hihoće. “Šta je smješno?” siknula sam na njega. Odmah se uozbiljio. “Odvedi Brendona. I neka noćas spava kod tebe. Ne želim da ga Bradin izbode u snu. Treba mu dati nekoliko sati da se smiri prije nego mu sve objasnimo.”

Zabini je kimnuo glavom i dao Brendonu znak da ga slijedi. On je zastao na vratima prije nego je izašao. Uzdahnula sam.

“Žao mi je.”

Bolno se nasmijao. “Nisi ti kriva.”

“Nisi ni ti”, odmah sam izvalila.

Još šire se nacerio. “Lijepo spavaj!” Rekavši to, promrsio mi je kosu svojom rukom i zatvorio vrata spavaonice za sobom na izlazu.

*****

Kao da je do jutra cijeli slytherinski dom znao za scenu od noćas. Za doručkom su svi prepričavali događaje iz naše spavaonice, uz tolike preinake u priči da sam shvatila kako je svatko od njih imao drugačiju viziju što se stvarno dogodilo. Neke od njih su bile smješne, neke bizarne, a neke iznimno pogrdne.

Naravno, znatiželjni kao babe, Maggie, Roxy i Zabini su željeli znati sve do najmanjeg detalja. Trudila sam se ukratko im ispričati što se stvarno dogodilo. Jučerašnja migrena nije nimalno popustila, pa sam umjesto na prvi sat, otišla u bolničko krilo. Madame Pomfrey je bila bijesna kad je čula da sam mješala alkohol s antibioticima.

Održala je polasatni monolog dok sam se ja sanjivo pravila da je slušam. Zapravo sam u glavi stalno premotavala sinoćnje događaje. Znala sam da ću se prije ili poslije morati suočiti s Bradinom i objasniti mu što je bilo, iako to nije ni zaslužio. Odakle mu pravo da udari svog najboljeg prijatelja?! Pa čak i da je bilo seksa između Brendona i mene, njega se to nije ticalo! Onako kako sam ja poštivala njegovu privatnost, on je trebao i moju. Umjesto toga je ispao nasilnički babun.

“A da i ne spominjem alkohol kao takav!” nastavila se Madame Pomfrey urlačiti na mene. “Znate li vi da alkohol izaziva cirozu jetre i...”

“Možete li mi dati samo nešto protiv bolova?” usrdno sam je zamolila jer su mi uši već krvarile od tolike galame. “Tako mi sveg svetog, više neću ni pomirisati alkoholu! Samo mi dajte nešto protiv ove vražje boli!”

Madame Pomfrey se nakratko nećkala, kao da bi me najradije odbila i rekla kako mi to treba biti lekcija. Umjesto toga je frknula nosom i okrenula se na peti. Otišla je do ormarića s lijekovima i donesla mi odgovarajući.

“Sad pažljivo slušaj!” oštro je naredila, podižući prst. “Pij tri puta na dan, uvijek u isto vrijeme. Nema alkohola, cigareta, droge ili bilo kakvih drugih narkotika. Ako se budeš pridržavala uputa na stražnjoj strani bočice, za tri tjedna bi trebala biti posve zdrava.”

Skočila sam s bolesničkog kreveta. Zaustavila me. “Želiš li da ti ispričam neuspojave lijeka ili si već upućena?”

Kimnula sam glavom i uzela joj lijek iz ruke. Šutke sam otišla iz bolničkog krila, buljeći u kameni pod pred sobom. Umjesto na nastavu kao što sam trebala, vratila sam se u spavaonicu i iscrpljeno se zavalila u krevet. Prospavavši cijelo prijepodne, konačno sam se uspjela riješiti migrene.

“Pa gdje si ti do sad?” viknula je Roxy kad sam se pojavila na ručku. “Nije te bilo na nastavi!”

“Liječnička prevencija”, slegnula sam ramenima i svalila se na stolicu do nje. “Šta je za ručak?”

“Ovaj...” smeteno je rekla Roxy, na trenutak zaboravivši na hranu. “Uzmi što hoćeš.”

“Jeste vidjele Bradina?” upitala sam stavljajući pire krumpir na tanjur.

Maggie je kimnula glavom. “Otišao je na metlobojsko igralište.”

“Morat ću poslije nastave porazgovarati s njim.”

“Možeš i odmah sad”, nasmijala se Roxy. Podigla sam obrvu.

Maggie mi je objasnila. “Odgodili su poslijepodnevni sat Skrbi. Hagridovi repani su pobjegli.” Zločesto se zacerekala.

Natrpala sam što sam više hrane mogla u usta. Popila sam gutljaj soka od bundeve da lakše progutam. Potom sam ustala.

“Već ideš?” zanimalo je Roxy.

Kimnula sam glavom. “Bratsko-sestrinski odnosi. Znaš kako je.”

“Zapravo ne znam”, podsjetila me, zacerekavši se.

“Sretnice!” Maggie je uzdahnula.

Mahnula sam im, hodajući prema izlazu iz Velike dvorane. Ogrnuvši se ogrtačem i omotavši grlo zelenim šalom sa slytherinskim grbom, izašla sam u perivoj i uputila se prema metlobojskom igralištu. Čekao me dug i naporan razgovor.

Maggie je uspuhano uletjela u spavaonicu i snažno zalupila vrata za sobom. Na trenutak se naslonila na njih, a onda je opet potrčala. Sekundu poslije se ukipila nasred spavaonice, zgrožena izraza lica. Izgledala je kao da je nanjušila nešto stvarno loše. Osvrnula se po prostoriji i očajno frknula nosom.

“Pobogu Alexis, zašto si nam opet spavaonicu pretvorila u hram duginih boja?” bijesno je prosiktala, gledajući kako stavljam i posljednju sliku na zid.

Zadovoljno sam se cerila dok sam razgledavala Evanine i Norine crteže te razne fotografije koje su sada krasile zidove spavaonice.

“Spavaonica je bila pretamna”, bilo je sve što sam imala reći u svoju obranu. “Trebalo nam je nešto da je osvježi.”

Maggie me primila za ramena i malo protresla. “Dovraga, osvrni se oko sebe! Spavaonica izgleda kao da ju je Hello Kitty uređivala!”

Otresla sam njezine ruke sa sebe jer me već počelo boljeti; nesvjesno mi je zaorila nokte u kožu. Namrštila sam se.

“Ti se ne kužiš u umjetnost Mags.” Odmahnula sam glavom.

Iz kupaonice je došla Roxy, ogrnuta kućnim ogrtačem. Ručnikom je brisala mokru kosu dok je bosim nogama hodala do svog kreveta.

“Jesi ti vidjela ovu sobu?” upitala ju je Maggie, podigavši obrvu.

Roxy ravnodušno zakima glavom. “Ovo je samo dokaz da je Alexis konačno pukla!”

“E baš vam hvala!” srdito sam viknula. “Ja se tu cijelo popodne trudim, a vi me onda ovako omalovažavate!”

“Baš si dobro utrošila današnji dan...” mračno je promrmljala Maggie. “Skidaj to sa zidova!”

“Baš neću!” izbeljila sam joj se kao petogodišnje dijete. “Valjda mogu barem malo uljepšati prostor u kojem živimo!”

“Možda nisi primjetila, ali Rox i ja ne mislimo da je uljepšan!” odbrusila mi je Maggie. Približila se jednoj pop-art slici i lecnula.

“Pa dobro onda.” Grozničavo sam ustala s kreveta i počela skidati sve sa zidova. Nekoliko slika i crteža se poderalo od žestine kojom sam ih potegnula sa zidova. Potom sam okretnula Maggie leđa da je ne moram gledati i ponovno počela stavljati neosakaćene slike natrag na zid. Ovog puta u području svog kreveta.

“Tako!” pljesnula sam rukama, završivši posao. “Sad mi ne možeš prigovarati! Ako ti kod svog kreveta možeš imati Tarjine postere, mogu i ja ovo!”

Maggie je okrenula očima i otišla u kupaonicu. Zalupila je vrata za sobom.

“Što je s vama u zadnje vrijeme?” znatiželjno je upitala Roxy. “Svađate se češće nego inače.”

Slegnula sam ramenima. “Valjda ju pere PMS.”

Roxy se zahihotala i ustala s kreveta. Otišla je do ormara da se obuče. Ja sam pak razdraženo izašla iz spavaonice, zalupivši vratima. Bila sam bijesna kao ris; čudim se što mi para nije išla na uši kao čajniku.

Okrenula sam se na peti i otišla niz hodnik sa ženskim spavaonicama prema društvenoj. Ondje je bilo vrlo malo ljudi. Osim što je bila subota navečer, također je bilo vrijeme večere. U ovo doba dana je društvena prostorija gotovo uvijek bila prazna. Međutim, sada sam tu uočila dvojicu prvašića kako igraju šah u najudaljenijem kutu kojeg su mogli naći, zatim Bradina i Evan u još jednoj od svojih nastranih poza i, Zabinija.

Prišla sam mu. Ležao je na crnom kožnom kauču kod kamina. Ruke je stavio iza glave, a noge prebacio preko naslona za ruke. Sjela sam u susjedni naslonjač i prkosno prekrižila ruke. Čula sam ga kako se cereka.

“Tko je tebi stao na žulj?”

“Ma joj daj zašuti!” iznervirano sam promrsila. Oči su mi se suzile od ljutnje, a usnice stisle u ravnu crtu.

Zabini se više nije cerio. “Ne iskaljuj sve na meni. Nisam ti ja boksačka vreća!”

“Ah oprosti Blaise”, razdražljivo sam uzdahnula. “Samo sam malo... Posvađala sam se s Maggie. Opet!”

Nasmijao mi se onim toplim i prijaznim osmjehom, raširivši ruke. To je i mene nasmijalo pa sam požurila leći k njemu u zagrljaj. Obgrlio me rukama i privukao k sebi. Disao je ravnomjerno, naslonivši lice na moju kosu. Onda se opet počeo nečemu cerekati.

“Što je smješno?”

Osjetila sam kako odmahuje glavom. “Ništa. Samo sam zamišljao tebe i Maggie kako se tučete u blatu.”

Bubnula sam ga u rame. “Budi pristojan.”

Iscerio se. “Ne tjeraj me da budem nešto što nisam.” Utisnuo mi je poljubac u obraz.

Zacerekala sam se i to ga je nasmijalo. Trenutak poslije smo se oboje smijuljili i hihotali kao djeca. Očito smo pokvarili atmosferu Bradinu i Evan jer smo ih vidjeli kako se povlače u osamu njegove spavaonice. Međutim, Brendon je baš u to vrijeme bio u njoj pa su ga istjerali van da im ne smeta. Gunđajući je došao i sjeo k nama.

Ukipila sam se u Zabinijevu zagrljaju. On je to osjetio, pa se ispravio u sjedeći položaj. Primivši me i podigavši, kroz zrak me prenio na drugi kraj kauča, što dalje od njega. Napravio je to samo zato kako Brendon ne bi nešto posumnjao da ima između Zabinija i mene. Vidjela sam ga kako mi namiguje.

“Idem ja na večeru”, promrmljao je nacereno. Ustao je i mahnuo nam.

Pogledala sam ga poprijeko; on se već odavno vratio s večere. Skrenula sam pogled s prolaza koji je vodio iz društvene i moje oči su se susrele sa svom Brendonovom dubinom plavih očiju. Uhvatio me nespremnu; skrenula sam pogled u stranu da ne vidi crvenilo koje me oblijevalo.

“Nitko ne bi smio imati tako plave oči, znaš”, rekla sam mu kad mi se bilo smirilo.

To ga je nasmijalo. “Ja ću ih rado mjenjati za tvoje crne.”

“Ok, samo reci kad želiš da obavimo translaciju.” Namignula sam mu.

Uputio mi je osmjeh, prije no što je rastvorio stranice knjige koju je držao u rukama. S naslovnice sam uspjela pročitati naslov: Strah i prezir u Las Vegasu.

“Oh!” izletio mi je uzdah.

Podigao je obrvu. Sramežljivo sam odmahnula glavom. “Ništa, zaboravi.”

Posvetio se knjizi. Bilo mi je zabavno ležati potrbuške na kauču i naprosto promatrati te lijepe crte njegova lica. Nije mi bilo jasno kako je Dora mogla izjaviti da nema simetričnu facu. Napravila sam si zabilješku u glavi da ubuduće ne slušam što govori na račun Brendonova izgleda. Ona ga ionako nikad ne bi mogla vidjeti na način kao ja. Barem ne dokle je Seamus živ.

“Alexis!” čula sam da me netko doziva.

Namršeno sam se ogledala po društvenoj da vidim tko me to ometa u mom pokušaju da doživim nirvanu. Jer, gledanje u Brendona, za mene je to bila prava katarza.

“Neki Gryffindorac te traži”, doviknula mi je Simmy s ulaza u društvenu. “Čeka te ispred. Navodno da te treba.”

Frknula je nosom, očito povrijeđena što mi prenaša poruku nekog iz doma kojeg je toliko prezirala. Podigla je nos toliko visoko da sam se čudila što ne dotiče strop. I ona je nestala u smjeru spavaonica.

Nevoljko sam ustala, ispričavši se Brendonu. On se samo nasmješio i nastavio čitati. Ljutito sam izašla iz društvene. “Finnigane, bolje da imaš neki dobar razlog jer sam upravo...” Tek tad sam mu vidjela lice. Rukama sam prekrila usta. “Za Boga miloga, što se tebi dogodilo?”

Lice mu je bilo obliveno krvlju, a očito je to bila posljedica slomljenog nosa. Krvarenje je pokušao zaustaviti nekom bijelom gazom. Izgledao je očajno.

“Zar te Dora isprebijala?” sumnjičavo sam upitala, podignuvši obrvu.

Odmahnuo je glavom. “Lafendel mie...”

“Ok, morat ćeš maknuti gazu s nosa dok pričaš jer te ništa ne razumijem.”

Poslušao me. Zabacio je glavu u iza, a gazu odmaknuo sa slomljenog nosa. “Lavender se uvrijedila kad je saznala da mi služi za barenje samo zato da Doru napravim ljubomornom.”

“Pa ti je zbog toga razbila njušku?” posprdno sam upitala, zamislivši nju kako udara Seamusa u lice.

“Ne!” zgroženo je uzviknuo. “Poslala je McLaggena da to obavi umjesto nje.”

“Koga?” podigla sam obrvu.

Okrenuo je očima. “Cromaca McLaggena. Uhvatio me poslije večere i malo se poigrao šakama po mom licu.”

Cromac McLaggen je bio duplo viši od Seamusa. On nije imao šanse protiv takvog gorostasa čak i da se stignuo poslužiti štapićem.

“I tako je Golijat pobijedio Davida...” ogorčeno je promrmljao ponovno stavivši gazu na nos.

“A zašto si ti onda došao ovamo umjesto u bolnicu?” upitala sam, vodeći ga prema prozoru. Rukom se pridržao za prozorsko okno.

“Zato jer mi se nije dalo hodati na drugi kraj zamka s krvavom facom!” odbrusio mi je. “Daj mi sad sredi taj nos jer već vraški boli!”

Okrenula sam očima i izvukla štapić. “Makni gazu”, naredila sam. Učinio je kako mu je rečeno. Ukipio se na mjestu. Ruke je mlohavo držao uz tijelo dok sam mu ja čarolijom izlječila nos. Bilo je to korisna metoda koju sam naučila od Bradina; on je često dobivao slične ozljede zbog metloboja.

“Hvala”, zadovoljno je mrmljao dodirujući si nos.

“Vjerojatno bi se trebao umiti.”

Okrenuo je očima. “Vjerojatno. Ajd’ idem ja!”

“Čekaj Seamus!” viknula sam uhvativši ga za rame. Pogledao me. Uzdahnula sam. “Znaš da se ne volim petljati u tvoj život.”

Kimnuo je glavom. “Znam.”

“I znaš da podržavam tvoju vezu s Dorom, ma kakva bila”, nastavila sam.

“Aha.”

“Ali daj se oboje sredite!” iznervirano sam zavapila. “Ova vaša ‘otvorena veza’ nije zdrava ni za jedno od vas! Odlučite se napokon što hoćete!”

“Znaš da je Dora komplicirana...” promrmljao je on, ali sam ga prekinula.

“I ti si jednako kompliciran kao i ona!”

Pogledao je u svoje cipele i zašutio.

“Vidimo se sutra!” mahnula sam mu, okrenuvši se prema ulazu u društvenu.

Nije mi odgovorio. Tiho je pošao niz hodnik, glave pognute i lica oblivena krvlju.

*****

Bilo je malo poslije ponoći. U Brendonovoj i Bradinovoj spavaonici smo imali jedan on naših skupova. Iako je prozor bio otvoren, prostorija je i dalje bila obavijena dimnom zavjesom koju su prouzoričili vječni ovisnici o cigaretama: Bradin, Evan i Zabini. Simmy je ležala na podu i pjevušila s polupraznom bocom Guinessa u ruci, a Maggie je svako mako kašljuckala dajući nam do znanja da ne podnosi miris duhana.

Evan je sjedila Bradinu u krilu. Ispred njih je bila prava hrpica opušaka. Oboje su djelovali opušteno, iako se Bradin morao suzdržavati da ne skoči na Evan i napastuje ju pred nama. Znala sam koliko ga ona muči time što mu uskraćuje seksualne užitke. Nije me zanimao razlog toga; naprotiv, nastojala sam ne zamišljati brata u seksualnom klinču s njegovom curom.

Roxy je razgovarala sa Zabinijem. Oboje su ležali potrbuške na Brendonovom krevetu, okrenuti jedan prema drugome. Zabini je u jednoj ruci držao polupopušenu cigaretu, a u drugoj bocu ruma. Tiho su se smijali nekoj privatnoj šali.

Ja sam sjedila pored gramofona, preuzevši ulogu D.J-a. Unatoč tome što apsolutno nitko nije bio zainteresiran za glazbu koju sam puštala, ja sam uživala puštajući sve Museove ploče koje sam imala. Sjedila sam na podu, sklupčana poput mačke. Koljena sam obgrlila rukam i glavu stavila na njih. Sklopljenih očiju sam pjevušila Hysteriju. Na podu pored mene je ležala prazna boca plamenviskija.

“Tražiš društvo?” upitao me Brendon dovoljno glasno da nadjača muziku koja je treštala.

Otvorila sam oči i umorno podigla pogled. Iscrpljeno sam se nasmijala. “Sjedni.”

Dopustila sam si da ga opet promotrim. Na sebi je imao smeđe samterice i crnu dolčevitu kroz koju se nazirala atletska građa njegovih prsa. Tiho sam zacvilila i pogledala u stranu. Zašto me tako mučio?!

“Natoči i meni”, zamolila sam ga kad sam vidjela da u ruci drži bocu crnog Puschkina. Nasmijao se i ulio mi piće u čašu.

“Od kad ti piješ Puschkin?”

Slegnula sam ramenima. “Odkad mi je Madame Pomfrey prepisala one antibiotike zbog kojih sam stalno iscrpljena.”

Namrštio se. “Znaš da nije dobro mješati alkohol s lijekovima?” Podignuo je bocu Puschkina. “Pogotovo ne s nečim ovako jakim.”

“Hvala doktore House!” sarkastično sam rekla. “Budi dobar dečko i natoči mi još.”

Namrštio se još jače. To me nasmijalo. “Ako se ne prestaneš duriti, dobit ćeš bore.”

Podigla sam čašu. Odmahnuo je glavom i otkotrljao bocu Puschkina na drugi kraj prostorije.

“Baš si sebičan!” izbeljila sam mu se.

Drugi čas odjednom sam se našla metar iznad zemlje, njemu na rukama. Da nisam bila umorna kao pas i donekle mamurna, vjerojatno bi mu se suprotstavila. Međutim, odlučila sam iskoristiti priliku. Umornim vijeđama sam prekrila svoje crne oči i prislonila se bliže njemu. Nosnice mi je zapljusnuo njegov miris.

“Sad spavaj.”

Spustio me na nešto mekano. Otvorila sam oči i vidjela da smo u mojoj poluzamračenoj spavaonici. Polegao me na krevet i uputio se prema vratima.

“Brendon?” čula sam svoj promukli glas kako nestaje u tami.

Zastao je, držeći ruku na vratima. “Reci.”

“Nećeš me valjda ostaviti samu?” glas mi je pukao na sredini rečenice.

Nasmijao se. “Nije valjda da se bojiš mraka?”

Osjetila sam njegov dah pored sebe. Kleknuo je točno uz rub mog kreveta. Duboko sam udahnula, još jednom osjetivši njegov miris. Okrenula sam se na bok, licem prema njegovu.

“Udovolji mi”, molećivo sam rekla. “Bolesna sam, znaš.”

Iscerio se. “Neće te prehlada ubiti.”

Zacvilila sam. Upalilo je! Nasmijao se i u tili čas je ležao pored mene na krevetu, buljeći u strop.

“Što želiš raditi?” upitao me dok sam se ja naježila shvativši koliko mi je blizu.

Uzdahnula sam da si smirim bilo. “Nije bitno. Cijela noć je pred nama.”

I opet sam ga čula kako se smije.

Tek što je zvonilo, izletjela sam iz učionice hodajući unatraške i beljeći se Maggie. Ona je pak bijesna kao furija izašla na hodnik, prstiju čvrsto stisnutih u šaku.
„Dolazi ovamo!” ljutito je zarežala.
Plesno sam poskočila na prstima poput balerine i lagano odskakutala još malo dalje od nje. „Neću!”
Maggie je krenula prema meni, a ja sam se iscerila i potrčala niz hodnik. Naravno, nisam gledala kud hodam pa sam se zabušila u nekoga. Završila sam na podu, trljajući bolni zglob. Kao da nije bilo dosta što sam prije tjedan dana pala tri kata po stubama i slomila istu tu ruku!
„Hej Alexis!” čula sam pjevan i nasmijan glas kako me pozdravlja. Podigla sam pogled i našla se oči u oči s Brendonovim predivnim plavim očima. Bio je ozaren; osmijeh mu mu je doticao oči.
„Bok i tebi”, promrmljala sam dok mi je pomogao da ustanem. Ruka mu je bila topla na dodir.
Maggie je sad već stajala iza mene, naslonjena na zid. Nestrpljivo je lupkala nogom i probadala me pogledom. Tad su došle Evan i Roxy. Roxy je razrogačila oči vidjevši Brendona i spustila pogled da se može zahihotati. Evan je pak primila njih obje za ruke i povukla ih niz hodnik. Čula sam je kako im govori: „Teško da će se ikada zbariti ako im vi budete smetale!”
Otresla sam glavu i opet se zagledala u njega. Kosa mu je bila razbarušena, ali ne neuredna. Oči su mu sjajile, a na licu je imao vragolast osmjeh.
„Kako si?” upitao me dok smo se zajedno polako uputili kroz gužvu. „Nismo se vidjeli od dočeka.”
To me podsjetilo na jučerašnje cijelovečernje razglabanje s curama u spavaonici. One su, naime, imale namjeru cijelu noć probdjeti ne bi li analizirale svaku riječ koju sam im ispričala u vezi onog što se dogodilo na dočeku. Naprosto nisu željele prihvatiti da osim razgovora, između Brendona i mene nije bilo apsolutno – ništa.
„Moš si mislit!” rekla mi je Maggie nakon što sam je ja nastojala uvjeriti u to na sve moguće načine. „Nije bilo ništa osim što ste skupa dočekali jutro sami u tvojoj sobi!”
Okrenula sam očima. „To je bilo samo zato što su Bradinovi frendovi po cijeloj kući imali orgije, a nas dva im se nismo željeli pridružiti.”
Maggie je frknula. „Alkohol plus Brendon plus ti plus prazna soba... Ne moraš biti Einstein da zaključiš kako si nam izostavila najzanimljiviji dio priče!”
„Mags, prihvati činjenicu da se nisu zbarili – još”, iscerila mi se Evan i namignula. „Bradin mi je rekao da ste se jako lijepo pozdravili na odlasku.”
Porumenjevši do korijena kose, spustila sam pogled. „To je bila prijateljska pusa na odlasku.”
Evan se zahihota. „Poljubio ju je ispod imele”, rekla je ne traživši moje dopuštenje da taj podatak podijeli s Maggie i Roxy.
Roxy se zahihotala. „Kako se ljubi?”
Okrenula sam očima. „Poljubio me u obraz.”
„Pizdek!” ljutito je opsovala Maggie. „Ako se vas dvoje uskoro ne zbarite, ja ću početi sumnjati u njegovu seksualnost.”
Trgnula sam se iz razmišljala i shvatila da me Brendon i dalje prati kroz hodnik. Podigla sam pogled i još jednom uočila koliko je viši od mene. Možda je to bio razlog zašto se bilo tako lako s njim probijati kroz gomilu.
Postala sam svjesna šutnje između nas. Nisam onaj tip osobe koja ima potrebu ispuniti svaku tišinu beznačajnim brbljanjem, ali ovo zatišje između nas me ubijalo. Željela sam ga nešto pitati, ali sam doživjela potpunu blokadu.
„Kako tvoja ruka?” prenuo me iz razmišljala.
Podigla sam pogled i napravila grozničavu facu. „Boli.”
Zacerekao se. „Ti si jedina osoba koju poznam da može pasti na posve ravnom podu bez da je itko gurne ili nešto.”
Slegnula sam ramenima. „Gravitacija me naprosto vuče prema sebi.”
Iscerio se. „Očito.”
Došli smo do ulaza u Veliku dvoranu. Iznenadila me činjenica da je nastavio dalje hodati za mnom. Brendon je jako rijetko dolazio na ručak, a i kad bi došao, sjedio bi sa svojim društvom. Sada je sjeo nasuprot mene, za onaj dio slytherinskog stola koji je i inače bio rezerviran za moju ekipicu. Svi su već sjedili, glasno razgovarajući. Međutim, shvativši da nam se pridružila nova osoba, nakratko su utihnuli, a potom se opet vratili na svoje teme. Kladim se da je Evan već svima ispričala za moja mali susret s Brendonom isped učionice.
Gladnom sam prionula na hranu ispred sebe. Stavila sam svinjski kotlet u tanjur i počela ga rezati na manje komadiće. Nije mi to bilo omiljeno jelo, ali od iscrpljenosti sam bila u stanju pojesti bilo što.
„Dobar tek”, rekao je Brendon dok su mu se kutevi usana razvukli u mali poluosmjeh.
„Hvala”, odvratila sam polako žvačući. Inače sam trpala hranu u sebe kao manijak kad bi bila gladna, ali sam sad iz principa glumila pristoju osobu. „Ti nisi gladan?”
Zacerekao se i otpio gutljaj soka od bundeve ispred sebe, ali nije mi odgovorio na pitanje. Umjesto toga se zagledao u vrata Velike dvorane i tiho ispod glasa pjevušio Museovu pjesmu Time is running out.
Bila sam svjesna Maggienog pogleda na sebi. Iako se pravila da sluša Dracovo bljezgarenje o metloboju, ja sam je predobro poznavala da popušim tu foru. Bila je dobra glumica, ali brzi kradomični pogledi prema meni su je izdali. Zapravo je prisluškivala Brendonov i moj razgovor.
„Što imaš idući sat?” upitao me, sada me već gledajući s malo većim zanimanjem.
Namrgodila sam se. „Povijest magije.”
Podigao je obrvu. „Misliš da bi Binns primjetio da te nema?”
Pažljivo sam promislila, razmišljajući o tome na što točno cilja. „Pa vjerojatno ne bi. Ne primjećuje da spavam na njegovu satu, mislim da ne bi primjetio ni da me nema.”
„Odlično!” oduševljeno je uzdahnuo. „Ideš u šetnju sa mnom?”
Pogledala sam na sat. Imala sam još deset minuta do kraja odmora. „Pa može. Zdravo je markirati tu i tamo.”
Iscerio se. „Siguran sam da ti ja mogu dati instrukcije ako propustiš nešto važno.”
Spustila sam pogled na svoj tanjur i nasmijala se. „Ne trebaju mi instrukcije iz Povijesti magije.”
„Mogu ti ja dati instrukcije i iz francuskog ako hoćeš”, nacereno je rekao i namignuo mi.
„Na tom sam području dobra. Nije mi problem jezično se izražavati.”
Brendon se nacerio i odmahnuo glavom. Ustao je, a ja sam slijedila njegov primjer. „Vidimo se kasnije!” obratila sam se Maggie, a ona mi je uputila zadovoljan pogled i zločesto se nacerila. Usnama je oblikovala riječi: Zbarite se!

*****

Snijeg nam je bio do koljena. Unatoč čizmama, mogla sam osjetiti kako su mi prsti na nogama utrnuli od hladnoće. Ipak, nisam ni na trenutak pomislila da odem u društvenu i ugrijem se. Previše mi je bilo ugodno u Brendonovu društvu. Hodali smo uz stazicu pored Zabranjene šume, a potom skrenuli do Crnog jezera čija je površina sad bila smrznuta.
„My Chmemical Romance”, rekao je, a ja sam nakratko promislila.
„Valjda ok. Malo previše emo.”
„Muse”, nastavio je.
„Legende!”
„Yellowcard.”
„Obožavam!”
„Coldplay.”
„Volim ih.”
„Oasis.”
„Također.”
„Good Charlotte.”
„Može proći.”
„Flogging Molly.”
„Najdraži!”
Nasmijao se. Uvijek je bilo zabavno igrati tu igricu s njim. Brendon je slušao punk, pa ga je posebno zanimao moj ukus koji je uglavnom varirao između rocka i punka.
„Odustaješ?” upitala sam ga nasmijano.
Kimnuo je glavom. „Predajem se.”
Nasmijala sam se. Nastavili smo hodati oko Crnog jezera. Ovog puta mi ta šutnja nije bila toliko nepodnošljiva. Podigao je pogled i zagledao se u nebo.
„Snijeg pada”, rekao je namignuvši mi.
Tek što je to rekao, osjetila sam pahuljicu kako mi pada na vrh nosa. Nasmijala sam se oduševljeno. Pogledao me podignute obrve. „Obožavam snijeg!” objasnila sam mu. Kimnuo je glavom.
„Koliko jako?” polako je upitao. Uočila sam zločesti osmjeh na licu i oči koje mu sjaje.
„Jako”, slgenula sam ramenima.
Iznenadna gruda me pogodila ravno u prsa. „Ovoliko jako?”
Hineći srditost, sagnula sam se i zagrabila grudu snijega te je bacila na njega. Uspio se izmaknuti. Dok se on slavodobitno cerio, uspjela sam ga naciljati iz drugog pokušaja. Izbeljila sam mu se.
„Jesmo kvit?”
Kimnula sam glavom i iscerila se. Obgrlio me rukom i poljubio u vrh glave. Potom smo nastavili dalje šetati oko jezera.

*****

„Opet te poljubio?!” zagrnuto je viknula Roxy.
Dohvatila sam najbliži jastuk i pogodila je njime. „Ne deri se Rox! Ne moraju svi znati!”
Pokrila je rukama usta i zašutjela. Okrenula sam očima i kimnula glavom. „Je, ali kao što rekoh: u glavu!”
„Nema veze!” odmahnula je rukom. „I dalje se računa kao poljubac! To su već dva!”
„Mda...a nikako da dođu do onog pravog!” čangrizavo je promrmljala Maggie na svog kreveta. Ležala je potrbuške i čitala neki časopis.
Pogledala sam na sat i naglo skočila na noge. „Vidimo se poslije!”
Izjurila sam iz spavaonice i zaletjela se u Pansy. Počela je nešto govoriti kako bi trebala obraćati pozornost i na druge jer se ne vrti cijeli svijet oko mene.
„Ma jebi se!” kratko sam joj odbrusila samo da je utišam. Živcirala me frekvencija njezinog kreštavog glasa.
U društvenoj prostoriji, u naslonjaču pored kamina su, isprepleteni kao dvije jegulje, sjedili jedno drugom u krilu Evan i Bradin. Bilo je teško reći koja je ruka čija.
„Uzmite si sobu!” viknula sam im i pojurila prema izlazu.
Koliko god da mi je bilo drago što se Bradin uspio nakratko smiriti i održati vezu da traje dulje od jedne noći, nisam baš bila sretna što je s Evan. Unatoč tome što je ona vjerojatno najbolji izbor za njega jer si pristaju kao dva magneta, kako karakterom tako i izgledom, bilo mi je teško zamisliti budućnost te veze. Lecnula sam se pri pomisli na njihovu djecu.
Seamus me opet dočekao na istim onim stepenicama na kojima smo s našli i jučer. Ovog puta mi nije donio praline, pa smo sjedili i razgovarali bez mljackanja kao jučer. Djelovao je zadovoljno što je značilo da se pomirio s Dorom. Odmah mi je pao kamen sa srca jer zaista više nisam mogla slušati njegove priče o njemu. Išlo mi je na živce što ju je čas opisivao kao božanstvo, a drugi čas je frustrirano iznosio sve njezine mane. Nastojala sam šutjeti i ne previše komentirati.
„Vidio sam te s Greenleafom danas”, ležerno je rekao. Iz tona u njegovu glasu se dalo zaključiti da ga previše ne zanimaju detalji.
Ravnodušno sam slegnula ramenima. „Samo smo markirali zajedno.”
Nasmijao se. „Da, da zdravo je o ponekad uraditi.”
„To sam i ja rekla”, iscerila sam se.
Zašutjeli smo. S njim šutnja nikad nije bila neugodna. Uglavnom zato što sam ga znala što odkad nije imao ni prve zube, pa nije bilo problema oko toga da bi se pred njim mogla osramotiti. On je većinom bio naviknut na moja česta padanja, nagle nalete entuzijazma ili pak sočno psovanje na irskom kad me netko jako iživcira.
„Moram ići”, rekao je nakon pola sata smrzavanja na stepenicama. Gledao je na sat.
„Dora?” pretpostavila sam da se opet žuri naći s njom.
Odmahnuo je glavom. „Lavender.”
Kimnula sam. „Ah da! Otvorena veza!” Okrenula sam očima. „Zabavi se!”
Posprdno se nasmijao kao da je znao da to zaista ne mislim. Odjurio je u smjeru stepenica koje su vodile na gornje katove. Još sam malo sjedila sama, naslonjena na hladan kameni zid i pjevušila neku irsku brojalicu.
„Zabavljaš se?” netko je sarkastično dometnuo.
Podigla sam pogled i nacerila se. „Bok Zabini!”
Namignuo mi je i iznenadnim pokretom podigao sebi u naručje. Za njega, toliko visokog i mišićavog, bila sam laka kao perce.
„Idemo?” upitao me nasmijano.
Slegnula sam ramenima te se i ja nasmijala. Poljubio me u ćelo i spusti natrag na čvrsto tlo. „A sad da čujem pojedinosti o Greenleafu!”
Okrenula sam očima. „Za Boga miloga, kad ćete me više svi ostaviti na miru?”
„Kad se zbarite, jasno”, odgovorio je Zabini kao da je odgovor očit. „A sad pričaj!”
Uzdahnula sam. „Neću. Nek ti Maggie ili Evan ispričaju. S njima usput možeš i proanalizirati sve što mi je rekao.”
„Smatraš me babom tračarom”, tužno je izustio, spustivši pogled.
„Naravno da da ljubavi, ali to ne umanjuje činjenicu da si ti moje najdraže srčeko!” umiljato sam izgovorila.
U trenu se ozario. „Ma znao sam ja da ti mene voliš!”
Okrenula sam očima. „Pa očito je!”
„Onda mi ispričaj što je bilo, meni za ljubav!” molićavo je rekao.
Uz uzdah i pokoju psovku, natjerala sam se da i njemu sve prepričam.